Užice, RS
26°
Fair
21h22h23h0h1h
22°C
20°C
19°C
18°C
17°C
Užice, RS weather forecast ▸
Facebook-f Instagram Twitter Linkedin Envelope
  • Početna
  • Vesti
    • Dogodilo se na današnji dan
    • Hronika
    • Politika
    • Region
  • Privredni Registar
  • Užice
    • Arhitektura
    • Dešavanja
    • Dostignuća
    • ERO priča
    • Istorija grada
    • Legende
    • Rekli su o Užicu
    • Užičani u svetu
    • Znameniti Užičani
  • Sport
    • Atletika
    • Fudbal
    • Košarka
    • Odbojka
    • Rukomet
    • Tenis
    • Ostali sportovi
  • Privreda
    • Ekonomija
    • Industrija
    • Korisno
    • Poljoprivreda
    • Putevi
    • Turizam
  • Društvo
    • ERO Pokloni
    • Film i TV
    • Muzika
    • Nauka
    • Priroda
    • Umetnost i kultura
    • Zanimljivosti
    • Zdravlje
  • Galerija
  • Ero Digital
    • E-škola
    • IT novosti
    • Kursevi
    • Obuke
    • Sertifikati
    • Stipendije
    • Tehnologija
  • Užice, RS
    26°
    Fair
    21h22h23h0h1h
    22°C
    20°C
    19°C
    18°C
    17°C
    Užice, RS weather forecast ▸
  • Facebook-f Instagram Twitter Linkedin Envelope
  • Početna
  • Vesti
    • Dogodilo se na današnji dan
    • Hronika
    • Politika
    • Region
  • Privredni Registar
  • Užice
    • Arhitektura
    • Dešavanja
    • Dostignuća
    • ERO priča
    • Istorija grada
    • Legende
    • Rekli su o Užicu
    • Užičani u svetu
    • Znameniti Užičani
  • Sport
    • Atletika
    • Fudbal
    • Košarka
    • Odbojka
    • Rukomet
    • Tenis
    • Ostali sportovi
  • Privreda
    • Ekonomija
    • Industrija
    • Korisno
    • Poljoprivreda
    • Putevi
    • Turizam
  • Društvo
    • ERO Pokloni
    • Film i TV
    • Muzika
    • Nauka
    • Priroda
    • Umetnost i kultura
    • Zanimljivosti
    • Zdravlje
  • Galerija
  • Ero Digital
    • E-škola
    • IT novosti
    • Kursevi
    • Obuke
    • Sertifikati
    • Stipendije
    • Tehnologija
  • Užice, RS
    26°
    Fair
    21h22h23h0h1h
    22°C
    20°C
    19°C
    18°C
    17°C
    Užice, RS weather forecast ▸
  • Facebook-f Instagram Twitter Linkedin Envelope
Umetnost i kultura

Otvoren 25. Regionalni užički likovni salon

by Velimir Popovic Dec 18, 2013
written by Velimir Popovic 3 minutes read

galerija1

Likovna umetnost ispoljena različitim tehnikama autora sadržaj je Regionalnog likovnog salona koji je 25–ti put otvoren 17. decembra u Gradskoj galeriji u Užicu i traje do kraja januara 2014.

Direktor Galerije, Zoran Cvetić je istakao da je to jedan mali jubilej koji, s obzirom na broj godina koliko postoji u Užicu, okupljajući umetnike, likovne stvaraoce iz celog regiona i poštovaoce umetnosti, doprinosi da održavanje ovog Salona i kvalitet radova donekle i opravdava opstanak i rad Gradske galerije. Imajući u vidu ocene selekcione komisije i žirija koga su  sačinjavali: Zdravko Vučinić, istoričar umetnosti iz Beograda, Katarina Babić, istoričar umetnosti iz Kragujevca i Dragan Dimić, likovni umetnik iz Užica, ovogodišnji dobitnici nagrada Salona su:

—Nagrada Salona –Vesna Aćimović Panić

—Pohvala Salona–Bojana Kostadinović

—Pohvala Salona–Sara Kostić

Ovom prilikom, direktor Gradske galerije je istakao da su među ovogodišnjim učesnicima Salona zastupljeni i umetnici koji su izlagali na prvom Salonu–akademski slikari Obrad Jovanović, Radomir Vergović i vajar Nikola Petronijević.

Salon je otvorio član Gradskog veća za kulturu Radovan Ristović koji je rekao:

—Za grad Užice i Gradsku galeriju je jako značajno što gaji ovako lepu tradiciju dugu već dvadeset pet godina i što  nikakve političke ili promene rukovodstava Galerije do sada nisu dovele u pitanje održavanje manifestacija ovog tipa. Ono na šta posebno mogu da budem ponosan, jeste da su sve tri dobitnice nagrada ovogodišnjeg Salona iz Umetničke škole Užice, jedna kao nastavnica a dve kao bivše učenice, čime se pokazalo opravdanim njeno osnivanje i rad, budući da su kroz nju prošli učenici iz cele zapadne Srbije.

galerija2

Nagrada Salona, radovi Vesne Aćimović Panić

Direktor Gradske galerije, Zoran Cvetić, na naše pitanje da li se nešto promenilo ove godine u odnosu na prošlu i daljim planovima u radu Galerije je izjavio:

—Prošle nedelje smo imali Umetnički savet u novom sazivu i koncipirali dalji rad. Uvek sam se zalagao da ovde budu zastupljene sve likovne poetike–i likovna i primenjena umetnost. Ne bih želeo da bude da pretežiram neku od vrsta likovnosti. Ove godine planiramo da program rada Galerije bude mnogo širi, od grafike, crteža, slike, stripa pa čak i karikature. Nadam se da ćemo uspešno ostvariti saradnju sa Narodnim muzejom iz Beograda, nastaviti tradicionalno dobru saradnju sa Srpskom akademijom nauka i umetnosti. U proteklim godinama imali smo nekoliko uspešnih izložbi scenskog kostima, kao što je bila izložba Snežane Kovačević, Angeline Atlagić u saradnji sa Muzejom pozorišne umetnosti, Bojana Kostadinović u saradnji sa Fakultetom primenjene umetnosti. To samo dokazuje da su mladi ljudi u ovoj zemlji talentovani, ali im treba dati šansu. Imali smo i fantastične radionice, u sklopu projekta „Dohvati umetnost”, gde u saradnji sa užičkim osnovnim školama i decom nižeg školskog uzrasta, na jedan drugačiji način kroz različito koncipirane teme pokušavamo da deci približimo ne samo Gradsku galeriju kao ustanovu nego i predmet izložbe koji je u toku, na primer na osnovu jedne slike damo deci temu na osnovu one koji stvaraju.

Pohvala Salona-rad Sare Kostić

Pohvala Salona-rad Sare Kostić

Uz najavu da ćemo u prostoru Gradske galerije u toku naredne godine imati priliku da vidimo različite sadržaje od tekovina savremene multimedijalne umetnosti kojom stvaraoci daju doprinos vremenu u kome žive, do klasičnih postavki likovnog i primenjenog stvaralaštva, direktor Zoran Cvetić, sugrađanima je, ovim putem, poželeo srećnu Novu godinu, puno zdravlja i što više dešavanja iz oblasti kulture koja je najsnažniji duhovni temelj svakog čoveka, a i šire zajednice.

Milunka Nikolić

Dec 18, 2013 0 comments 271 views
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Film i TV

Filmski karavan Festivala „Uhvati sa mnom ovaj dan!”

by Velimir Popovic Dec 18, 2013
written by Velimir Popovic 6 minutes read

biblioteka1

Revija nagrađivanih filmova Filmskog festivala „Uhvati sa mnom ovaj dan!”, filmova na temu invalidnosti i filmova čiji su autori osobe sa invaliditetom, u okviru Karavana festivala  održana je 17. decembra  u prostorijama Narodne biblioteke Užice. Ovaj festival je osnovan pre deset godina u Novom Sadu i od tada postoji i praksa Filmskog karavana, koji omogućava da se što veći broj ljudi širom zemlje i regiona upozna sa sadržajem nagrađenih filmova.

Festival je održan u septembru u Novom Sadu, a Karavan je do Užica putovao od Temerina, Bačke Palanke, preko Varvarina i Zagreba.

O značaju ovakve vrste delatnosti i aktivnosti, Čedomir Cicović, PR Udruženja cerebralne i dečije paralize Užice, rekao je:

—Filmski karavan postoji od kada postoji i Festival, ali se u Užicu, zbog tehničkih i organizacionih mogućnosti održava tek drugi put. Budući da je direktor Festivala Milesa Milinković rođena u Užicu, a kako smo zajedno studirali u Novom Sadu gde smo i učestvovali u osnivanju Festivala „Uhvati sa mnom ovaj dan!”, bilo je nezaobilazno da se Karavan nađe i u našem gradu. Sama ideja Karavana je bila da se ljudima ne uskrati iskustvo gledanja ovakvih filmova van Novog Sada i tako smo došli na ideju da širimo ovu priču, da bi, pre svega pokazali ljudima potencijale osoba sa invaliditetom. Ovim filmovima se pokazuju dve dimenzije potencijala osoba sa invaliditetom, i kao autora i kao protagonista, mada se nekad dešavalo i da su obe te funkcije spojene u jednoj osobi. Kao što neko reče –„slika vredi više od hiljadu reči”, za ovih deset godina koliko Festival postoji, kroz prikazivanje hiljade slika, postigli smo jedan efekat osvešćivanja osoba sa invaliditetom i okruženja koji nas obavezuje da dalje nastavimo tako. Čovek ne treba da ostane  uskraćen za samoosvešćivanje u smislu mogućnosti da uradi nešto, iako je to osoba sa invaliditetom, rekao bih i korak dalje– posebno, ako je to osoba sa invaliditetom. Čovek koji ovim filmovima kao načinom introspekcije uvidi šta su njegovi potencijali, bilo u umetničkom, profesionalnom ili ličnom životu, pokazuje da nije neka izolovana socijalna kategorija već konstruktivni element i činilac društva, činilac koji doprinosi tom društvu.

Milesa Milinković, direktor Festivala „Uhvati sa mnom ovaj dan!” je bila i domaćin i gost. Domaćin u smislu da je poreklom iz Užica i da je kao direktor Festivala svom gradu, u saradnji sa Udruženjem distrofičara Zlatiborskog okruga omogućila sugrađanima da pogledaju nagrađene filmove sa zadnjeg Festivala, i gost u smislu da je autorka jednog od filmova. Milesa je režiser fima „Trenutak radosti” u kome se prvi put u regionu obrađuje tema materinstva žena sa invaliditetom. Dokumentarni film čije su protagonistkinje žene sa invaliditetom iz četiri grada, koje su uspele da se ostvare kao majke i supruge, govore o svojim iskustvima, svojim snovima da postanu majke i načinu kako su to uspele. Potresne priče karakterom jakih žena koje su zarad materinstva bile spremne na žrtvu govore o tome kako su se odnosile prema svojim sumnjama, strahovima i nadanjima u vezi njihovih fizičkih mogućnosti da donesu na svet i odgajaju sopstveno potomstvo, o teškoćama koje su se susretale u svakodnevnici jedne mlade majke kao što je povijanje, presvlačenje, uspavljivanje, dojenje, šetnju…

Sitni problemi kao što je podizanje deteta iz krevetca sa ogradicom, prepovijanje, dojenje koje zdravi ljudi smatraju glavoboljom za ove žene su predstavljale izazov u istraživanju veština snalaženja. Pokazale su i dokazale sebi prvenstveno, svojoj porodici i okruženju da za pravu želju i veliku ljubav svaka prepreka može biti, ne bez truda i muke, savladana.

—Ovaj projekat je podržan od strane Pokrajinskog sekretarijata za kulturu i javno informisanje, kao i Pokrajinskog sekretarijata za zdravstvo, socijalnu politiku i demografiju. S obzirom da je ovo niskobudžetni film, s te strane smo, kolege koje su radile na filmu i ja, imali solidnu podršku. Zapravo i za mene je ovaj projekat jako značajan, budući da sam i sama osoba sa invaliditetom, a i na master studijama se bavim rodnom ravnopravnošću, a i prošla sam obuku iz filmske režije, kroz filmske radionice u našem Udruženju u Novom Sadu, tako da mislim da sam imala šta da kažem–rekla nam je Milesa Milinković.

biblioteka2

Kako se ovde radi o dokumentarnom filmu u formi ispovesti ili ličnih iskustava, koliko je bilo teško doći do realizacije ovog projekta?

— Moram da priznam da sam ove četiri žene koje su glavni likovi filma znala od ranije, znala sam njihove priče i pre nego što sam napisala projekat. Kada sam ušla u prikupljanje sredstava za njegovu realizaciju, pitala sam ih da li žele da učestvuju. To ipak nije laka odluka, svoju životnu priču pokazati svima, posebno pokazati svoje životne slabosti. Ono što ovaj film čini interesantnim je što pokazuje četiri različite žene sa različitim životnim iskustvima. Oni koji su film videli na premijeri u Novom Sadu kažu da je jako emotivan. Za mene lično je bio veliki poslovni poduhvat, jer su moje junakinje u četiri različita grada–Beograd, Novi Sad, Valjevo i jedno malo selo kod Pančeva, što je iziskivalo puno truda u radu u tim sredinama. Pre nego što smo počeli snimanje, otprilike su znale u kom smeru što se tiče teme teče priča, ali sam im pre snimanja poslala dodatna pitanja i smernice da bi se one malo spremile za  temu. Jedino što sam želela, a nisam uspela to je da ih snimim u njihovim stanovima u njihovoj svakodnevnici. Naime, tri od njih žive u lošim uslovima, tako da je bilo prosto nemoguće uraditi kvalitetne snimke.

Da li smatrate da ste ovim filmom uspeli makar za malo da smanjite predrasude prema materinstvu  žena sa invaliditetom?

—Nadam se da jesam. Imala sam premijeru 12. decembra u Novom Sadu i utisci su stvarno sjajni. Pošto sam rođena Užičanka nekako mi je bilo prirodno da se film i ovde prikaže, a planiram njegovo prikazivanje i na Radio Televiziji Vojvodina, zatim na lokalnim televizijama posebno u gradovima odakle su te žene koje učestvuju u mom filmu. Elektronski mediji, film posebno, najviše utiču na svest ljudi, tako da se nadam da ćemo napraviti barem mali korak u senzibilizaciji ljudi.

Trenutno živite i radite u Novom Sadu. Da li postoje razlike u odnosu prema osobama sa invaliditetom u velikoj i maloj sredini u odnosu na temu kojom se bavite?

—Jako su velike razlike. U velikoj sredini su predrasude u odnosu na osobe sa invaliditetom mnogo manje, pogotovo u Vojvodini jer su ljudi tamo navikli na različitosti zbog višenacionalnosti. Moram da kažem da u Novom Sadu imam jako puno drugarica koje imaju ljubavne veze ili su u braku, a u Užicu ih nema mnogo, jer ako se nekom momku i dopadne neka od devojaka, onog trenutka kad invaliditet postane vidljiv, on odlazi na drugu stranu. U malim sredinama su te predrasude mnogo veće i vidljivije.

Milunka Nikolić

Dec 18, 2013 0 comments 270 views
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Film i TV

Šetnja sa dinosaurusima 3D

by Velimir Popovic Dec 17, 2013
written by Velimir Popovic 1 minutes read

361230539_c2cbac7c43

SALA 1

26. i 27. decembra

u 15 časova

27. i 28. Ddecembra

u 12 i 14 časova

cena ulaznice: 250 dinara

Žanr: porodični, akcija, 3D

Trajanje: 87 min.

Glavne uloge u sinhronizaciji: Viktor Savić, Tamara Dragičević, Marko Živić

Režija: Barry Cook, Neil Nightingale

Od trenutka rođenja Pači je morao da se bori protiv rivalski nastrojenih braća i sestara, divljeg i nepredvidljivog sveta, kao i zastrašujućih grabljivaca. Nakon što jedan od njegove braće strada, Pači sa prijateljima kreće na putovanje na jug kako bi pronašao svoju porodicu. Ova mala ekipa prolazi kroz brojne avantura. Neke su zabavne, a od nekih se diže kosa na glavi.

„Šetnja sa dinosaurusima 3D“ je do sada najambiciozniji film o dinosaurusima, koji verno prikazuje ta davno izumrla bića, preistorijsku eru u kojoj su živeli i njihovo prirodno okruženje. Ovo ostvarenje se, sa druge strane, zasniva na interesantnoj priči koju publika može lako da se razume – priči o nastanku porodica, porodicama koje se raspadaju, odrastanju, rivalstvu, takmičenju, i neumornoj borbi za opstanak.

Dec 17, 2013 0 comments 303 views
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Film i TV

Hobit: Šmaugova pustošenja – 3D

by Velimir Popovic Dec 17, 2013
written by Velimir Popovic 1 minutes read

hobbit-2-tie-in-book (1)

SALA 1

Od 26. do 29. decembra

u 17 i 20 h

cena ulaznice: 300 dinara

Žanr: Avanturistička fantazija

Uloge: Martin Freeman, Ian McKellen, Richard Armitage, Benedict Cumberbatch, Evangeline Lilly, Orlando Bloom, Cate Blanchett, Christopher Lee..

Režija: Peter Jackson

Oskarom nagrađen reditelj, Piter Džekson 2013. godine predstavlja nam film „Hobit: Šmaugova pustošenja“, drugi deo trilogije urađene po romanu „Hobit“, Dž.R.R. Tolkina. Radnja sva tri filma smeštena je u Srednju zemlju, 60 godina pre „Gospodara prstenova“.

U filmu „Hobit: Šmaugova pustošenja“ nastavlja se avantura poznatog Hobita, Bilba Baginsa, koji sa čarobnjakom Gandalfom i 13 Patuljaka, pod vođstvom Torina Hrastoštita, idu u epski poduhvat – da povrate davno izgubljeno kraljevstvo Patuljaka, Erebor. Družina je uspela da preživi prvo, neočekivano putovanje i sada su krenuli ka Istoku. Na tom putu, u prevrtljivoj šumi Mirkvud, susrešće menjača kože – Beorna i najezdu džinovskih paukova. Nakon što su pobegli iz zamki opasnih Šumskih Vilovnjaka, uputili su se u Jezergrad i na kraju do Samotne Planine, gde se moraju suočiti sa najvećom opasnošću ikada . Moraju se suočiti sa bićem strašnijim od bilo čega drugog, bićem koje neće iskušati samo njihovu hrabrost već i granice njihovog prijateljstva i svrhu samog putovanja. Sa zmajem Šmaugom.

 

Dec 17, 2013 0 comments 314 views
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Umetnost i kultura

Izložba „Izvor voda izvirala” otvorena u Narodnom muzeju u Užicu

by Velimir Popovic Dec 17, 2013
written by Velimir Popovic 4 minutes read

izvor2

Projekat „Lekoviti i čudotvorni izvori” započet 2011. krunisan je otvaranjem izložbe „Izvor voda izvirala” , 16. decembra u Narodnom muzeju Užice, koji je i nosilac projekta. Rukovodilac projekta bio je mr Marko Stojanović, viši kustos Etnografskog muzeja u Beogradu, a saradnici istraživači: Ivana Todorović i Zagorka Milićević, kustosi Narodnog muzeja Užice, mr Miloš Matić, viši kustos Etnografskog muzeja u Beogradu i više saradnika na terenu.

Na otvaranju izložbe, prisutnima se obratio direktor Narodnog muzeja Nikola Gogić, pozdravivši prisutne, naglasio je da je ovaj projekat jedan od četrnaest projekata koje je podržalo Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije, i da je finansijski  realizovan zahvaljujući ovom ministarstvu, kao i da se nada da je ovo samo začetak jedne istraživačke jedinice u okviru Muzeja.

U ime Nacionalnog komiteta konvencije nematerijalnog kulturnog nasleđa, govorio je predsednik Komiteta, Saša Srećković. On je istakao da je Konvencija zaživela u 160 zemalja potpisnica, a  Republika Srbija je ovu Konvenciju ratifikovala pre tri godine, i dodao:

—UNESCO–va Konvencija o očuvanju nematerijalnog kulturnog nasleđa, stara već deset godina je svetski fenomen. Retko koji dokument, pravni ili formalni, pravna preporuka u oblasti kulture i kulturnog nasleđa, da je stekao takvu popularnost u kratko vreme. Ona pruža mogućnost da se umetnost, kultura, kulturno nasleđe ne samo povežu, nego da kroz mehanizme ove Konvencije utiču i na društveno–ekonomski razvoj. Značaj projekta „Lekoviti i čudotvorni izvori” je višestruk, i uključuje više domena koji se saglasno i harmonično dopunjuju. Kada govorimo o izvorima, govorimo ne samo o njihovoj lekovitosti i čudotvornosti, nego i o mitovima, legendama, verovanjima, religiji, značaju za društvenu zajednicu lokalnog karaktera koja se na tim izvorima okupljala. Verujem da će ovaj projekat biti dobar model za neka buduća istraživanja i radove u oblasti kulture i kulturnog nasleđa.

izvor6

Etnolog, muzejski savetnik, Snežana Tomić, koja je i otvorila izložbu, rekla je:

—Polazeći od sintagme koja je prisutna u svakodnevnici našeg naroda da je izvor simbol života, a voda izvor života, možemo konstatovati da ovi simboli nisu samo apstrakcije već praksa. Moć simbola je da ujedini one koji veruju. Kako voda od iskona predstavlja nasušnu potrebu čoveka od koje zavisi njegov biološki opstanak s jedne strane, a njena silovitost, snaga i moć koja je nesavladiva i oskudica u vodi, s druge strane, stvaraju poseban odnos ljudi prema ovim pojavama u prirodi, u ovom slučaju prema vodi, koji je bio uslovljen stepenom zavisnosti društvene grupe od prirode.

izvor3

U svom govoru, Snežana Tomić se osvrnula i na religijsko značenje izvora i vode u civilizacijskom razvitku našeg naroda, kultnih i verskih radnji i običaja, stvaranje mitova i legendi vezanih za izvore i vodu. Osim toga, govorila je i o verovanju našeg naroda da je voda živo biće, što ukazuje na izuzetno poštovanje vrednosti vode za opstanak čoveka. Govorila je i o običajima naroda da se određenim praznicima okupljaju na izvorima, o povezivanju imena svetaca i praznika za nazive i postojanje nekih izvora kojima se pripisuje i čudotvornost. Lekovitost izvora se prenosila kroz legende, u pričama i iskustvima generacija, a naučna istraživanja koja su urađena na mnogima od njih, kroz prisustvo određenih mineralnih materija ove legende  otelotvoruju u realnost.

izvor4

Ivana Todorović, kustos Narodnog muzeja koja je bila na terenskim istraživanjima zajedno sa Zagorkom Milićević, kustosom Narodnog muzeja Užice, rekla nam je da su ova istraživanja tokom tri godine koliko su trajala donela puno novih saznanja i iskustava koja su ovom izložbom i završena za sada. Takođe je rekla da će projekat „Lekoviti i čudotvorni izvori” biti uvršteni u Registar kulturne baštine.

Na pitanja o iskustvima rada na terenu, Ivana Todorović je rekla:

—Istraživanje je bilo i naporno i zabavno, i poučno i zanimljivo. Imali smo jedno lepo i  inspirativno istraživanje jer je takva bila i tema. Ljudi s kojima smo sarađivali na terenu, ispitanici, bili su veoma susretljivi i ljubazni. Ljudi veruju u legende i mitove i vole da pričaju o tome. A jedan od ciljeva ovog istraživanja je da ljudi obrate pažnju na potencijale prirode, a i da se država pobrine u tom pravcu očuvanja i revitalizacije.

izvor5

Kadar iz filma o terenskom radu istraživača

Izložba „Izvor voda izvirala” može se pogledati u izložbenom prostoru Narodnog muzeja Užice do kraja januara 2014. godine.

Milunka Nikolić

Dec 17, 2013 0 comments 394 views
0 FacebookTwitterPinterestEmail
OdbojkaSport

Užice jesenji šampion Druge lige Zapad

by Velimir Popovic Dec 16, 2013
written by Velimir Popovic 3 minutes read

naslovna odbojka

U poslednjem kolu jesenjeg dela prvenstva Druge lige Zapad Užičani su veoma ubedljivo sa 0:3 (12:25, 13:25, 11:25) savladali domaću Taru iz Bajine Bašte i tako overili prvo mesto na tabeli, na kome će boraviti sigurno do 22. februara 2014. godine kada počinje prolećni deo prvenstva.

Samo 51 minut efektivne igre je bilo dovoljno Užicu da osvoji tri seta u ledenoj sportskoj dvorani u Bajinoj Bašti protiv domaće ekipe, koja je bila zbunjena disciplinovanim angažovanjem Užičana.Servis je bio moćno oružje Užičana. Izveli su 72 servisa, od kojih su imali pet asova (direktnih poena) i pet servis grešaka. Prednjačili su tehničar Filip Avramović i pogotovo kapiten Nemanja Lazić, koji je ubitačnim servisima prosto demolirao Bajinobaštane u trećem setu.

U ovako kratkoj utakmici Užičani su sakupili 49 odbrana od protivničkog napada, koje su veoma uspešno pretvarane u poene izvanrednom organizacijom i odličnom realizacijom kontranapada. Ekipu Užica je nosila čvrsta volja i jasna želja za osvajanjem jesenjih počasti u Drugoj ligi zapad. Svih 12 igrača je aktivno učestvovalo i dalo pun doprinos briljantnoj pobedi protiv Tare.

—Prezadovoljan sam profesionalnim nastupom ekipe u Bajinoj Bašti. Pokazali su da ne dele protivnike na lake i teške i dokazali su današnjom igrom da prvo mesto na tabeli nije slučajnost — istakao je vidno zadovoljan šef stručnog štaba Užica Slobodan Bogosavljević i dodao:

—Trener mora da bude zadovoljan kad vidi entuzijajazam i želju za napretkom igrača na treningu. Ja danas mogu da evidentiram jasan napredak većine igrača u odnosu na 5. avgust kada smo počeli pripreme i kada nismo ni sanjali da ćemo posle devet kola biti ispred ostalih, realno znatno iskusnijih ekipa. Ono što moram posebno da istaknem je izvanredan timski duh, kao najjače oružje naše ekipe (a ekipa Užica iz devetog kola je starosno veoma heterogena – 3 seniora, 4 juniora, 4 kadeta i 1 pionir). Neprikosnoveni lideri ekipe su izvanredni kapiten Nemanja Lazić i inteligentni tehničar Filip Avramović, ali su sve svoje kvalitete podredili kolektivu. Grupu izuzetno talentovanih momaka predvodi primač servisa Bane Nenadić, koji će svoje liderske osobine proveravati u okviru Juniorske i Kadetske lige. I na kraju, ono što me najviše raduje je što ni igrači ni ekipa nisu dostigli svoj limit. Pred nama je izazov prolećnog dela prvenstva i borba za očuvanje prvog mesta na tabeli.

TARA: Blagojević V (kap), Stevanović, Gavrilović, Blagojević D, Bjeličić, Jokić, Đurić, Lečić; trener Nenad Krstić.

UŽICE: Bane Nenadić 20 poena (napad 27/17 – 63 %, 2 greške u napadu; 10 odbrana, 1 blok; prijem 5/12 – 42 %, 1 as protivnika; 10 servisa – 2 asa, 2 servis greške); Bojan Tripković (napad 1/0; 4 odbrane; 6 servisa); Marko Luković 1 poen (napad 2/0; 1 blok, 6 odbrana; 11 servisa – 1 servis greška); David Janjić 1 poen ( 1 blok); Bojan Sredojević 6 poena (napad 8/3 – 38 %, 2 greške u napadu; 3 bloka, 1 odbrana; 4 servisa); Nemanja Lazić (kap) 13 poena (napad 20/12 – 60 %, 3 greške u napadu; 7 odbrana; prijem 3/8 – 38 %, 1 as protivnika; 16 servisa – 1 as, 2 servis greške); Aleksa Toskić (3 servisa); Filip Avramović 4 poena (napad 3/2 – 67 %, 1 greška u napadu; 6 odbrana; 16 servisa – 2 asa); Vladan Sredojević 1 poen (4 servisa – 1 as); Dejan Čolić 5 poena (napad 8/4 – 50 %, 2 greške u napadu; 1 blok, 7 odbrana; 2 servisa); Mladen Radovanović (lib) (8 odbrana; prijem 3/6 – 50 %, 1 as protivnika); Ljubiša Milojević (lib); Treneri: Slobodan Bogosavljević i Vladimir Krsmanović.

Izvor:OK Užice

Dec 16, 2013 0 comments 422 views
0 FacebookTwitterPinterestEmail
KošarkaSport

Košarkaši Play Offa ponovo imali uspešan vikend

by Velimir Popovic Dec 16, 2013
written by Velimir Popovic 2 minutes read

05012013663

Seniori Play Offa su zabeležili novu pobedu, sedmu za redom i trenutno se nalaze na trećem mestu sa skorom7-1 i utakmicom manje u odnosu na prve dve ekipe koje imaju skor od osam pobeda i jednim porazom. Ovoga puta savladali su Železničar iz Lajkovca sa 86:59 (25:06, 20:23, 21:14, 19:16).

Bez puno napora uz kvalitetnu igru savladali su Lajkovčane. Treba istaći da su svi igrači dobili šansu i učestvovali u pobedi. Po broju postignutih koševa prednjačio je Nenad Milenković sa 22 poena, Marko Arsenović je dao 16, Živko Skoković 13, Vladimir  Todorović 9, Igor Milovanović 8, Nemanja Brašnović 6, Nemanja Karaklić 4, Nemanja Valjarević 3, Aco Danilović i Lazar Toković po 2 poena. U gostujućoj ekipi bolji od ostalih bio je Čitaković sa 24 poena.

Seniori u poslednjem kolu prvog dela prvenstva gostuju ekipi KK Klika u Arilju.

Seniorke

Seniorke Play Offa su zabeležile novi poraz ovoga puta na gostovanju u Ljuboviji rezultatom 79:35 (29:4,16:6,24:11,10:14)

Sledi zimska pauza pa nastavak prvensta 15. Februara 2014. godine.

Juniori

Dečaci koji igraju i za seniorsku ekipu domiraju u Juniorskoj ligi. Završili su prvi deo prvenstva sa maksimalnih, sedam pobeda. U odloženoj utakmici dobili su OKK Užice sa 86:58 (23:13,25:17,26:14,12:14). Ovaj meč na vrhunskom nivou odigrao je Nenad Milenković koji je postigao 41 poen i imao 10 skokova. Kapiten Vladimir Todorović dao je 11 poena, Nemanja Brašnović 9, Lazar Toković 7, Babić, Milinković i Moljević su dali po pet poena. Marko Topalovic tri poena. U ekipi Užica Dimitrijević je postigao14 poena, a Vemić 10.

U redovnom kolu juniori su dobili ekipu KK Zlatara iz Nove Varoši sa 75:53 (28:08 09:15, 20:19, 21:11). Iako im je to bila treća utakmica u četiri dana juniori su i ovaj meč ozbiljno shvatili i već posle prve četvrtine imali dvocifrenu prednost koju su do kraja utakmice održavali. Marko Arsenović je dao 20 poena, Nenad Milenković 13, Vladimir Todorović 9, Darko Milinković 8, Vuk Smiljanić i Nemanja Brašnović po 7 poena, Igor Milovanović i Lazar Toković po 4 poena, Aleksandar Ristić 3 poena, Aleksandar Danilović 2 poena i Nenad Peković 1 poen. U gostujućoj ekipi najefikasniji bio je Đorđe Bjelić sa 24 poena.

Sledi pauza do 8. februara 2014.godine.

Kadeti

Kadeti Play Offa su na domaćem terenu savladali ekipu KK Zlatara sa 84:66 (26:17, 13:09, 26:14, 19:26).

Dečaci trenera Zarića su odigrali dobru utakmicu i zasluženo slavili. Istakli su se Miladin Čubić sa 17 poena, Rastko Đoković sa 16, Đorđe Đunisijević sa 13, Vladimir Smiljanić sa 8 poena.

U sledećem kolu kadeti gostuju ekipi Mileševca.

Izvor: KK Play Off

Dec 16, 2013 1 comment 395 views
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Zanimljivosti

Suva krpa na dnu mora

by Velimir Popovic Dec 15, 2013
written by Velimir Popovic 4 minutes read

naslovna muzicari

Bila jednom jedna zemlja radnika i seljaka u kojoj je sve i svima (da se ne pominju uvek i večiti „oni”) bilo potaman. Radilo se, putovalo, zarađivalo, gradilo, nije se čekalo na posao, nije se na polovini meseca proračunavalo… Neki je se sećaju s nostalgijom, neki za nju znaju iz priča, kao iz bajki. U toj zemlji, koja više ne postoji, učilo se o ravnopravnosti, jednakosti…Ali, učilo se kako je rad i samo rad, proizvodnja, stvaranje vhunski ideal koji zavređuje poštovanje. Kultura i umetnost su nadgradnja, koja služi duhovnom uzdizanju i za čije bitisanje treba odvojiti iz viška vrednosti. To je tako formulisao apostol Marks koji se učio i učio ….Kad se raspala cela ta konstrukcija koja je plivala na leđima marksizma kao prvobitna predstava zemlje na leđima kornjače, rasparalo se čvrsto tkanje svesti njenih nosilaca. Sa raspadima, ratovima, sankcijama, bezdomnim narodom koji je u kolonama spašavao živu glavu, granice postale isprane maramice koje su se cepale na mali dodir nacionalnog živca, sve se ispreturalo osim jednog. To da je duhovna nadgradnja moguća samo ako se ima višak vrednosti. Ko je imao i ko ima višak vrednosti, kako ga je Marks formulisao, na nivou kuće i domaćinstva, prevedeno kao ušteđevina, slamarica ili po novom–štek.

Neko je taj višak stvarao sam. Na najprostiji mogući način, prodajući svoju snalažljivost sa etiketom na buvljacima koje smo prihvatali kao normalan način snabdevanja. Ljudi iz komšiluka, obdareni veštinom koja ne uključuje intelektrualni napor odjednom su postajali poznati i bogati. Inspirisani prvom pevaljkom za široke narodne mase koja je podozrivo gledala „gospodu”koja ne živi od žuljevitih šaka,  kako odlazi u bioskop ili pozorište ,koncerte klasične umetnosti, od Lepe Brene su se kao kokice u poklopljenom tiganju rasule brenice i zvezdice u svim oblicima, oba pola. Podvriskivanja, poskakivanja, uvrtanja, izvijanja, poskakivanja, recitovanja, spelovanja, izvijanja….za svakog po malo, za svakog po nešto, jedan lep šaren pijac sa vrteškama, balerinama, vozićima i konjićima. Dovitljivi sami sebi pokupiše pazar, pa još jedan krug…A mi, začarani svim tim šarenilom, bolje na vašaru nego kod kuće, tamo muka i nevolja, sve lupanje glavom kako opstati. Kako su šverceri dolazili iz susednih zemalja sa tovarima taolet papira, sapuna, ulja, sira, konzervi,tako, po istom receptu al drugim putem dođe i vašar belog sveta, sve preko televizija.

Oni koji su se preznojavali učeći za prijemni na umetničke fakultete, koji su opstali zahvaljujući obrazu države da se i na tom polju poništi, znaju koliko znanja, od testova opšte kulture koji liče na zbir odgovora na slučajna pitanja svih svetskih enciklopedija, do užestručnih veština i sposobnosti treba da bi se jedan takav ispit položio, našli su se na opustelom pasištu kulture. U uslovima kada je i profesor trebao da prevaziđe nezadovoljstvo jer nema od čega da izdržava sopstvenu decu, nezadovoljstvo jer mimo edukativnog nema mogućnosti za još nekim vidom kreativnog ispoljavanja, neki budući umetnici su odustajali, neki propadali, neki odlazili a najveći broj njih se prilagođavao.

Prilagođavali su se birajući teme, povodljive zvukove koje su ispuštale novokomponovane muze (ne one grčke Muze,to nikako!) koje su govorile– daj narodu što mu godi! Da bi stvorio, moraš da zaradiš , da bi zaradio, moraš da prodaš! Školuješ se za umetnika, radnika u kulturi, ali si na tržištu (između ostalog i rada). Izvoli narode, jeftini, šareno, na popustu, na akciji…Tako je umetnik i uživalac umetnosti ostao na šupljem kazanu države koja nikako nema višak vrednosti. Umetnik se ili povukao ili zanemeo, ili se transformisao u tržišno orijentisanog radnika u kulturi, a poštovalac gledao kako da napravi prženicu bez masti, jer za novac kojim bi kupio mast može da ode u pozorište, da kupi knjigu, da nađe mesto gde ima dobar film, u krajnjem slučaju da ukrade od sebe da bi sebi dao. A umetnost i kultura? Pa ko više zna šta je to! Evo nam folk reditelj na štafelaju istorije piše kako je on pročitao istinu. Neka generacija će to gledati, neka generacija će to usvojiti kao istinu, braniti je do zadnje kapi krvi, jer, po tome smo poznati.

Bili skoro, producenti iz sveta da pogledaju naše filmove, ne bi li kupili nešto i time doprineli našoj kulturnoj afirmaciji u svetu,i zadarili koju crkavicu da bi neki autor snimio film. Preovlađujuća primedba zbog koje ne kupuju proizvode naše filmske produkcije je što su teme previše lokalnog karaktera. Da li im je neko objasnio, da bi mi, bez obzira što smo ponosni na subkulturu ponudili i nešto više, ali da jedino onaj ko takve priče pravi može i da računa na porciju iz viška vrednosti države. Jel rekoh kako je  Lepa Brena postala popularna kod nas? Pa ni ona nije imala koncert u Njujorku, pa šta? Što bi se mi sekirali što država nema višak vrednosti, kad imamo naš buvljak?! Mi smo Marksa već i onako na silu učili, to je prevaziđena stvar. Nekako smo zaboravili dok nas je država terala da učimo tog istog Marksa, uspela je da stvori (neko će i o tome snimiti film) višak vrednosti, a iz toga– Valtera,koga i danas znaju Kinezi, a Šurdin šeširić nosilo pola Evrope.

E jedino što smo napravili to je nova vrednost i to bez bez viška vrednosti. Nek nam je živa zdrava! I mi, novi Jututunci i naša kulturna juhahaha!

Milunka Nikolić

Dec 15, 2013 0 comments 437 views
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Ostali sportoviSport

Vesnić u Trevisu primio nagradu za najboljeg vozača na kružnim stazama

by Velimir Popovic Dec 15, 2013
written by Velimir Popovic 2 minutes read

2013-12-14 19-34-38 - IMG_7555

Milovan Vesnić je u subotu, 14. decembra u italijanskom Trevisu, na svečanosti na kojoj su proglašeni najbolji vozači centralne Evrope za sezonu 2013., dobio priznanje najboljeg u najbrojnijoj klasi do 2000ccm na kružnim stazama. Ovo je prvi put da je jedno ovakvo priznanje pripalo jednom srpskom automobilisti.

Svečanost koja je upriličena u starom delu Trevisa, tačnije u kompleksu Santa Caterina koji datira iz 14 veka, uveličao je svojim prisustvom i sam predsednik FIA-a Francuz Jean Toth. Time je što se Milovana Vesnića tiče stavljena tačka na veoma uspešnu prošlu sezonu, a Srbija je i zvanično dobila prvog šampiona na kružnim stazama u okviru CEZ-a. Svečanosti je uz više od 100 takmičara iz 12 evropskih zemalja prisustvovao i sam vrh sportskih saveza članica CEZ-a.

—Ovo je moja prva internacionalna titula na koju sam veoma ponosom. Ovo je kruna jedne odlične sezone i odličan podstrek za nastavak karijere i nadam se nove uspehe na međunarodnoj sceni. Još jednom velika zahvalnost svima koji su doprineli ovom uspehu, pre svih Opštini Čajetina i gospodinu Milanu Stamatoviću, kompaniji Goodyear-Dunlop-Sava Tires, gradu Užicu, Ministarstvu omladine i sporta republike Srbije, kompaniji Impol-Seval, kompaniji Bohor i svim prijateljima i navijačima —poručio je Vesnić iz Italije.

2013-12-14 20-27-56 - IMG_7573

 Podsetićemo Vas da je Milovan Mikica Vesnić u sezoni 2013. trijumfovao na sedam od osam trka na kojima je startovao uz osam pol pozicija (najboljih startnih pozicija). Brzi Užičanin je sakupio ukupno 174.5 boda, ispred dva takmičara iz Češke Petra Mandelika (141 bod) i šampiona iz sezone 2012, Mareka Frieda (133 boda). U sezoni 2014. popularni Mikica sa svojim klubom ASK Sport Auto Vesnić planira nastupe u okviru evropskog kupa touring automobila, FIA ETCC. Svi zajedno se nadamo da će na kraju 2014. godine stići vest slična ovoj, iz takmičarske serije još višeg nivoa.

Izvor:mvesnic.com

Dec 15, 2013 0 comments 328 views
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Umetnost i kultura

Dan otvorenih vrata Umetničke škole

by Velimir Popovic Dec 14, 2013
written by Velimir Popovic 3 minutes read

3

Na decembarskom suncu, 14.decembra, Umetnička škola iz Užica širom je otvorila  vrata svojim sugrađanima. Cilj je bio da se zainteresovani sugrađani, ljubitelji i poštovaoci umetnosti, amateri i profesionalci, učenici osnovnih i srednjih škola upoznaju sa darovitim polaznicima Umetničke škole, koja postoji od 2002. godine. Svako ko je uobičajenu subotnu šetnju u gradu zamenio posetom ovoj školi, bez ustručavanja bi mogao da kaže da je video radove dostojne svake gradske galerije.

U prijatnom ambijentu, po zidovima, u uglovima hodnika, u učionicama prepunih đačkih radova, uz predusretljivo osoblje škole, stiče se utisak da ste u galeriji ili malom muzeju.

8

Smerovi na kojima se školuju učenici ove četvorogodišnje srednje škole su:

—Drvorezbar

—Livac umetničkih predmeta

—Grnčar– keramičar

—Konzervator kulturnih dobara

—Graver umetničkih predmeta

— Tehničar dizajna tekstila

—Stilski krojač

—Tehničar dizajna grafike

—Likovni tehničar

Direktor škole, mr Obradin Ješić, profesor psihologije i psihoterapeut, ponosan na radove svojih učenika je rekao:

—Mi smo škola kao i sve druge državne škole, radimo po nastavnom planu i programu, ali našu decu pripremamo i u drugim dimenzijama što se tiče osobina, ličnosti, sigurnosti, samopoštovanja, ovladavanja socijalnim veštinama…Posle naše škole, svaki učenik je naučio neki zanat, da li iz primenjenog dizajna, primenjenog vajarstva, primenjenog slikarstva, itd. što mu daje mogućnost da bude ekonomski nezavistan, a da ne mora da se zaposli, ili da studira sve, od medicine do likovne akademije. Opšteobrazovni predmeti su isti kao i u svim srednjim školama, posebno prve dve godine. U Umetničku školu mogu da se upišu daroviti učenici, a tu darovitost detektuje nezavisna komisija. Polaže se prijemni iz crtanja, slikanja, vajanja, i tek kada se talenat graduira, dodaje se uspeh iz osnovne škole i tada se odlučuje ko će upisati Umetničku školu. Što se komisije tiče, ona je nezavisna, to znači – formirana od članova van naše škole. Imamo saradnju sa Umetničkom školom iz Kraljeva, tako da njihovi profesori čine komisiju za upis na našoj školi, a naši profesori– komisiju u njihovoj školi.

4

7

Dejan Bogdanović, nastavnik na smeru Tehničar dizajna grafike, po završetku Fakulteta primenjene umetnosti našao je način da u ovoj školi svoje znanje prenese novim generacijama. Posebno je istakao da većina učenika Umetničke škole, preko osamdeset procenata njih, po završenoj srednjoj školi prvo pokušava da upiše neki od umetničkih fakulteta. Veliki broj studenata i dalje ostaje u kontaktu i rado sarađuje sa svojom nekadašnjom školom iz koje su poneli prva znanja i veštine umetničkih zanata i prve umetničke sposobnosti, a u samom kolektivu ima i bivših đaka, svršenih studenata nekog od umetničkih fakulteta koji rade kao predavači. U svrhu pripreme đaka za upis na fakultet, od marta počinje priprema zainteresovanih osmaka, gde se rade radovi iz oblasti crtanja, slikanja i vajanja koji simuliraju prijemni ispit za upis u Umetničku školu. Cilj ovih priprema je,  ne samo da se stekne i nadopuni znanje, nego da se budući učenici naše škole i psihološki pripreme za prijemni ispit.

slika1

6

Bogdanović ističe da postoji saradnja sa institucijama kulture u gradu, koliko je to u domenu usaglašenosti i mogućnosti ove škole i potreba određenih kulturnih dešavanja. Učenici su tu, ako zatreba, da po pozivu, podrže ili pomognu pozorišne predstave, događaje i priredbe, a za Noć muzeja, muzej Staro selo iz Sirogojna redovno računa na saradnju od grafičkog dizajna, kostima do složenijih zahteva.

5

slika2

U Srbiji ne postoji mnogo srednjih Umetničkih škola, a škola iz Užica je otvorena za saradnju i međusobnu razmenu ideja sa svim školama. Najviše sarađuju sa školom u Kraljevu. Po završetku školovanja, maturantima se omogućuje da organizuju svoju prvu grupnu izložbu, značajan korak u razvoju i stimulisanju rada svakog umetnika, u Gradskoj galeriji, a potom izložba obilazi ostale gradove. Radovi ovogodišnjih maturanata, osma generacija koje je izašla iz ove škole je trenutno izložena u Galeriji ustanove Kultura u Bajinoj Bašti i otvorena je do 27. decembra.

Milunka Nikolić

Dec 14, 2013 0 comments 286 views
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Umetnost i kultura

Izložba polaznika „Mašnice” u „Kući čaja”

by Velimir Popovic Dec 13, 2013
written by Velimir Popovic 3 minutes read

slika5

Na neobičnom, ali uvek otvorenom prostoru za mlade umetnike, u „Kući čaja”, 12. decembra  otvorena je izložba polaznika škole slikanja, dizajna, kostimografije i scenografije „Mašnica” pod budnim okom akademske umetnice Snežane Kovačević, priznatog i poznatog kostimografa Narodnog pozorišta, Užice.

Polaznici ove škole su iz Užica i Požega, različitog uzrasta, od dece u prvom razredu osnovne škole, preko srednjoškolaca, onih koji se spremaju za upis na umetničke fakultete, pa do odraslih koji vole bilo koji oblik umetnosti kojim se „Mašnica” bavi.

— Nemamo neki zadati i utvrđeni ritam što se tiče naših izložbi. Ovo nam je već druga od marta. Radimo na određenu temu, ovaj put tema je bila „Cipele”. Donosila sam im knjige, časopise, oni su imali njihove ideje, i kad smo završili i „sazreli”za novu temu, kako se nakupio veliki broj radova, odlučili smo da napravimo ovu izložbu. I dok sam predavala u Umetničkoj školi, nisam volela striktno zadate teme, tako ni ovde, nisam tip pedagoga kod koga se nešto mora, niti da rade u nekom mom stilu. Kad su se zasitili zadate teme, radili su stvari koje vole i koje im se dopadaju. Meni je najbitnije da se radi na razvijanju njihove kreativnosti, da se usavršava taj prirodni dar koji svako ima, a da usput nauče nešto novo, ono što mogu da im iz svog znanja i iskustva pokažem. Ovde ima jako darovite dece, talenat koji imaju u, na primer, prvom i trećem razredu osnovne škole, je izvanredan i iznenađujući, i ako se ne neguje i razvija, lako se zapostavi– rekla je o svojim štićenicima Snežana Nena Kovačević.

slika3

Jelena Steljić, učenica VII razreda Osnovne škole „Nada Matić”, već godinu dana ide u „Mašnicu”, odlična je učenica i jako voli slikanje. Ona o svom radu kaže.

— Volim i crtež i portete, ali najviše volim boje, slikanje. Do sada smo radili s temperom. Od boja najviše volim plavu i svetlozelenu, a kako mi se raspoloženje menja tako mi se i boje menjaju. Iz likovnog sam uvek imala peticu, a u školi radimo po zadacima, ovde mi se dopada što možemo da biramo, a drugaricama stalno pričam šta i kako radimo, tako da su oduševljene i doći će da vide šta smo sve uradili. Slikanje mi puno pomaže da se opustim od škole a samim tim i bolje učim.

slika4

A Vukadin Filipović, takođe učenik VII razreda „Nada Matić”, već sad ima želju da upiše umetničku školu i da se bavi grafičkim dizajnom. Došao je na poziv svoje drugarice da vidi kako se radi u „Mašnici” i tu je već skoro godinu dana.

Ožegović Mirjana je najstariji polaznik ove škole, sa isto toliko žara koliko i mnogo mlađe kolege radi na slikanju, crtanju, dizajnu:

— Radila sam u „Desi Petronijević” kao šivač, i kako se fabrika nije održala za vreme naše nesrećne privatizacije, bila sam prinuđena da odem u invalidsku penziju. U đačkim danima sam volela da crtam i slikam, ali sam završila tekstilnu školu. Život mi nije dao vremena da se posvetim svojoj pravoj ljubavi– slikanju i dizajnu, i kad sam čula za Neninu školu, došla sam i evo pokušavam da osmislim neke svoje ideje. Volela bih da radim odeću, šnitove, da dizajniram nešto novo, da materijalizujem svoje ideje.

slika2

Većina polaznika ove škole koja je izložila svoje radove, ističe da im se dopada sloboda koju imaju u izboru ideja i način na koji će osmisliti temu, takođe što mogu da se ispolje u različitim tehnikama koje im odgovaraju. Osim toga, đaci su slobodniji da pitaju i otvoreniji, za predloge svoje ”nastavnice” koja im po nekada i podeli petice, nego kad rade školski zadatak na određenu temu. Sa Nenom su kao drugari, ali poštuju njenu disciplinu u radu. Kako ona ističe, radovi su različiti, a mašta bezgranična.

Izložba se može videti narednih sedam dana u „Kući čaja”.

Milunka Nikolić

Dec 13, 2013 1 comment 292 views
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Muzika

Muzička abeceda: CELINE DION

by Velimir Popovic Dec 12, 2013
written by Velimir Popovic 12 minutes read

cdion

Puno ime Celine Dion je Celine Marie Claudette Dion. Rođena je 30. marta 1968. godine u gradiću Charlemagne, Quebec, oko 50 kilometara od Montreala. Odrasla je kao najmlađe od četrnaestoro dece. Pored Celine i njenih roditelja članovi porodice Dion su: Denise,Clement, Claudette, Liette, Michel, Louise, Jasqes, Daniel, Ghislaine, Linda, Manon, Paul i Pauline. Roditelji Adhemar Dion i Therese Tangauy su ih odgajali kao rimokatolike u siromašnom domu.

Celine je vrlo rano počela da peva sa braćom i sestrama u malom klavirskom baru Le Vireux Baril koji je bio u vlasništvu njenih roditelja. Oduvek je želela da postane pevačica i već sa dvanaest godina je sa majkom i bratom napisala prvu pesmu na francuskom. Snimak pesme pod nazivom „Ce N’Etait Qu’un Reve” (Bio je to samo san) njen drugi brat je poslao muzičkom menadžeru Rene Angelilu čije ime je pronašao na omotu albuma Ginette Reno. Menadžer je do te mere emotivno odreagovao na njeno pevanje, da je odlučio da od Celine napravi zvezdu i stavio je svoju kuću pod hipoteku. Zahvaljujući tom novcu, 1981. godine finansirao je njenu prvu ploču pod nazivom „La Voix du Bon Dieu“ (igra reči koja znači Glas Gospoda/Put ka Gospodu). Preko noći album je postao lokalni broj 1, a Seline je postala zvezda u Quebecu.

Po osvajanju nagrade od strane muzičara za najboljeg izvođača, kao i nagrade za pesmu „J’Ai d’Amour Pour Toi” (Imam tako puno ljubavi za tebe) na Yamaha World Popular Song Festivalu 1982. godine u Tokiju, njena popularnost se počela širiti i na druge krajeve sveta. U roku od godinu dana postala je prvi kanadski izvođač sa zlatnom pločom u Francuskoj zahvaljujući singlu „D’Amour Ou d’Amite” (Iz ljubavi ili iz prijateljstva), osvojila je nekoliko nagrada Felix za najboljeg ženskog izvođača i za otkriće godine.

U njenoj osamnaestoj godini menadžer Rene je shvatio da Celine bez novog imidža neće moći da dostigne uspeh i slavu nekih svojih idola, kao što je na primer Majkl Džekson. I pored njenog evidentnog talenta, doneta je odluka da se povuče iz javnosti na nekoliko meseci kako bi se posvetila fizičkim promenama.

Celine_Dion_Sept_2008_Long_Island_NY_with_dancers

Naredni veći uspeh Celine postiže 1988. godine posle predstavljanja Švajcarske na Pesmi Evrovizije u Dablinu, gde je pobedila sa pesmom „Ne Partez Pas Sans Mou” (Ne idi bez mene). Postaje popularna u Evropi, Aziji i Austriji, ali ne i u Americi, najvećim delom jer je pesme pevala na francuskom jeziku. Tokom 1989. godine pohađa školu da bi usavršila svoj engleski i savladala veštinu davanja intervjua. Godinu dana kasnije pokušava da se probije na englesko tržište albumom Unison. U rad na albumu su uključeni mnogi priznati muzičari uključujući i kanadskog producenta Davida Fostera i Vita Luprana. Album, urađen pod uticajem mekog roka iz osamdesetih godina, se dopao kritičarima. Zahvaljujući pesmi „Where Does My Heart Beat Now” Celine dospeva na četvrto mesto liste Bilbordovih vrućih 100 i na drugo mesto AC liste. U Americi, kontinentalnoj Evropi i Aziji, Celine postaje zvezda u usponu.

U međuvremenu, zbog majke koju često oslovljavaju sa „mama Dion” , i koja je poznata po vrsnom kulinarskom umeću u Kvebeku , Celine 1990. godine otvora lanac restorana pod nazivom „Nickels”. Posao je započela u Kvebeku, a kasnije ga proširila i na Ontario.

Uspesi u Americi su razlog sve brojnijih kritika na njen račun od strane francuskih obožavalaca koji su se osećali zapostavljeno. Celine je njihov revolt pokušala da ublaži odbijajući da primi nagradu Feliks za izvođača godine, uz obrazloženje da će bez obzira što peva na engleskom, uvek biti francuska umetnica.

Već 1991. godine snima sa Peabom Brysonom naslovnu numeru za Diznijev crtani film Lepotica i zver. Na neki način, ova numera je obeležila i odredila stil Celine Dion u budućem radu. Tradicionalna klasična balada, praćena laganim instrumentalima postaje njen prepoznatljiv stil. Sama numera iz filma joj donosi brojna priznanja. Počev od dobrog prijema kod kritičara i publike, preko pozicije u prvih 10 na američkim listama, Nagrade Američke filmske akademije za najbolju pesmu, pa sve do Gremija za najbolje pop izvođenje dueta. Ista pesma je objavljena i na njenom albumu iz 1992. godine koji je jednostavno nazvan  Celine Dion. Isto kao i prvi album, i ovaj je bio urađen kroz mešavinu laganog roka pomešanog sa elementima soula, klasične muzike i gospela. Naglašavanje ljubavi postaje tematsko obeležje njenih albuma a od većih uspeha je ponovo četvrto mesto na Bilbordovoj vrućih 100 listi sa pesmom „If You Asked Me To” koja je u stvari obrada pesme Patti LaBelle iz filma Licence To Kill iz 1989. godine. Pored poslovnih uspeha tokom 1992. godine, došlo je do promena i u njenom privatnom životu. Razlika od 26 godina nije sprečila Celine i njenog menadžera da započnu emotivnu vezu koju su skrivali od očiju javnosti u strahu da će njihov odnos biti okarakterisan kao neprikladan.

Céline-Dion

Treći album objavljuje 1993. godine na engleskom jeziku pod nazivom The Colour Of  My Love, koristeći album da prizna javnosti svoja osećanja prema menadžeru, nazivajući ga „bojom moje ljubavi” u delu za posvete na omotu albuma. Javnost je u potpunosti prihvatila njihovu vezu bez ikakve kritike i par priređuje ekstravagantno venčanje 1994. godine. Ovaj album je bio posvećen njenom menadžeru pa samim tim usmeren na ljubav i romantiku. Obradom hita „The Power Of Love” Jennifer Rush iz 1985. godine dospeva na prvo mesto na američkim listama ali je album ipak bio uspešniji u Evropi posebno u Velikoj Britaniji. Kompletan album i pesma „Think Twice” su u Britaniji bili na listama pet uzastopnih sedmica. Sama pesma „Think Twice” je na prvom mestu ostala sedam sedmica i tako postala četvrti po redu singl ženskog izvođača u istoriji koji je prodat u preko milion primeraka u Britaniji.

Polovinom devedesetih Celine polako sa roka usmerava svoju muziku ka popu i soulu iako je gitara i dalje ostala zastupljena. Pesme su joj donekle bile ukalupljene nežnijim melodijama u početku, mekom instrumentalnom pratnjom koja je nadograđivana da bi njen vokal došao do punog izražaja. U tom periodu počinju da je porede sa Withney Houston i Mariah Carey. Kritičari joj nisu naklonjeni ali Celine ipak 1996. godine osvaja Svetsku muzičku nagradu za najbolje prodavanu kanadsku pevačicu godine i to po treći put. Ubrzo postaje jedan od najbolje prodavanih izvođača na svetu.

Album „Falling Into You” iz 1996. godine koji je Celine izdala na vrhuncu popularnosti, bio je osmišljen da obezbedi proboj do još šireg sloja publike. Zbog toga su kombinovani mnogi elementi poput detaljnih orkestarskih deonica, afričkog pevanja, violine, španske gitare, trombona ili saksofona kojima su naglašavani različiti muzički stilovi. Kritički i tržišno, album je postao najuspešniji album Celine Dion. Pri tome je bio na vrhu lista u 11 zemalja, postao jedan od najbolje prodavanih albuma svih vremena, osvojio Gremi za najbolji pop album i album godine. Pesmu „The Power Of The Dream” je izvela na otvaranju Letnjih olimpijskih igara 1996. godine u Atlanti čime je još više učvršćena njena pozicija na svetskoj sceni. Iste godine kao podršku albumu „Falling Into You” kreće na svetsku turneju na kojoj je provela preko godinu dana.

celine-dion-5-2

Naredni album je „Let’s Talk About Love” je izdat 1997. godine i predstavljen je kao nastavak predhodnog albuma. Snimljen je u Londonu a između ostalih kao posebni gosti su učestvovali Barbra Streisand i Luciano Pavarotti. Pored klasične ljubavi, tekstovi su se bavili i bratskom ljubavlju. Pesma „My Heart Will Go On” je poslužila kao naslovna tema u filmu Titanik iste godine i zahvaljujući ogromnoj popularnosti postala zaštitni znak Celine Dion. Posle objavljivanja ovog albuma Celine je na promotivnoj turneji bila do 1999. godine. U međuvremenu je objavila još dva uspešna albuma.„These Are Special Times” iz 1998. godine na kome je Celine učestvovala u stvaranju materijala i sa koga je duetska pesma „I’m Your Angel“ postala četvrti i poslednji singl broj jedan u Americi.„All The Way…A Decade Of Song” 1999. godine je u stvari kompilacija najuspešnijih hitova sa dodatkom sedam novih pesama, jedne obrade i duetom sa Frankom Sinatrom.

Do kraja devedesetih je prodala preko 100 miliona albuma i osvojila veliki broj nagrada. Pozicija jedne od najvećih diva savremene muzike dodatno je učvršćena pozivom da na posebnom izdanju VH 1 Dive 1998. godine peva zajedno sa Arethom Franklin, Gloriom Estefan, Shaniom Twain i Mariah Carey. Slede nagrade od velikog značaja u njenoj domovini kao što su Oficir Reda Kanade za izvanredan doprinos svetu savremene muzike, Oficir Nacionalnog reda Quebeca, dobila je svoje mesto u Canadian Brodcast Hall Of Fame i zvezdu na kanadskoj Stazi slave. Osvaja Gremi za najbolji ženski pop vokal kao i za ploču godine zahvaljujući pesmi „My Heart Will Go On” koja je osvojila četiri nagrade od kojih dve za autore pesme. Sa majkom osniva Fondaciju Achille-Tanguay 1998. godine koja pomaže siromašnim porodicama u Quebecu.

Posle albuma „All The Way….A Decade Of Song” iz 1999. godine i obzirom da je tokom devedesetih promovisala 13 albuma najavila je pauzu kojom je nameravala da učini korak nazad i uživa u životu. Takođe, njenom suprugu je ustanovljen rak ždrela. Ipak je 2000.godine objavila album „The Collector’s Series Volume One” koji je mlako dočekan od strane kritike. Iste godine je obnovila bračne zavete sa svojim suprugom u Cezar palate u Las Vegasu.

Posle dugogodišnjeg lečenja neplodnosti Celine je 2001. godine, u svojoj 32 godini, rodila sina Rene-Charls Dion Angelil.  Posle terorističkih napada iste godine Celine se vratila na scenu i pevala na dobrotvornom koncertu Amerika: Počast herojima, pesmu „God Bless America”. Već naredne godine izdaje album „A New Day Has Come” najavljujući promene u stilu rada do kojih je došlo zahvaljujući majčinstvu. Kritičari su album ocenili kao „neubedljiv i beživotan” ali tržišni uspeh ga je doveo na vrh muzičkih lista u 17 zemalja.

Zahvaljujući slabijem uspehu nekoliko izdanja, Celine objavljuje potpisivanje trogodišnjeg ugovora za 600 nastupa u Cezar palati u Las Vegasu. Mnogi ovaj njen potez nazivaju „jednom od najpametnijih poslovnih odluka u nizu godina koju je doneo bilo koji izvođač”. Ideju za ovakav potez je dobila tokom predhodnog prekida u izdavanju albuma. Sa dogovorenim nastupima je počela 2003.godine u posebno pripremljenoj areni sa 4.000 mesta. Program koji je sastavio Franco Dragone uključivao je kombinaciju pleas ,muzike i vizuelnih efekata. Uprkos primedbama da je cena ulaznica prevelika šou je bio rasprodat od 2003. godine pa sve do 2005. godine. Zbog vrednosti prodaje ulaznica od 76 miliona dolara, Celine je zauzela šesto mesto na Bilbordovoj listi nazvanoj „fabrika novca“ za 2005. godinu. Zbog ogromnog uspeha ugovor je produžen do 2007. godine za nepoznat iznos.

I naredni album „One Hart” iz 2003.godine kritičari su dočekali komentarima „predvidljivo i banalno”. Bez obzira što se na ovom albumu bazirala na plesnu muziku, za razliku od dotadašnjih ljubavnih balada, bilo je očigledno da se našla pred stvaralačkim zidom. Zahvaljujući rasprodatim nastupima u Las Vegasu izdaje album ”A New Day….Live In Las Vegas”. Slabe kritike je doživeo i studijski album „Miracle” iz 2004. godine u kome se potpuno okrenula majčinskim osećanjima. Pored uspavanki i pesama sa tematikom majčinstva, publici je ponudila dve obrade pesama Luisa Armstronga i Johna Lenona.

Do 2005. godine prodala je preko 175 miliona albuma i dobila svetsku muzičku nagradu Chopard Diamond za najbolje prodavanog ženskog izvođača na svetu. Naziv fondacije koju je osnovala 1998. godine sa majkom, promenjen je 2006. godine u Fondacija mama Dion.

Naredni albumi na engleskom su „Taking Chances” 2007. godine  i „My Love:Ultimate Essental Collection” 2008. godine. Na turneji 2008. godine je zaradila 235 miliona dolara.

Sa 42 godine tačnije 2010. godine, rodila je  blizance Nelsona i Edija za čija imena su joj inspiracija bili Nelson Mendela i Eddy Marnay. Ubrzo posle porođaja je objavila da je u stvari nosila trojke, ali jedan dečak nije preživeo. Samo 5 meseci posle porođaja započela je turneju po Americi pod nazivom “Celine”.

CelineDion_concert

Celine Dion nije zaboravljala svoje francuske korene pa je između svakog engleskog izdanja radila izdanja na francuskom jeziku .Izdala je oko 23 albuma za francusko govorno područje. Neka od tih izdanja su proglašena najboljim francuskim albumima ali zbog jezičke barijere nisu imali uspeha na svetskom tržištu. Ipak ova izdanja su bila mnogo više cenjena na zadovoljstvo francuskog dela publike.

U srednjoj školi su Celine zbog oštrog osmeha nazivali “kraljica vampira” ali za taj period je ne vezuju ružna sećanja. Njen pastorak Patrick Angelil je tri meseca stariji od Celine Dion koja je njegovog oca upoznala kada je imao 38 godina a ona samo 12 godina. Njen suprug je sirijsko-libanskog porekla.

Pored muzike Celine je angažovana i na drugim poljima. Ima svoj časopis, Celine Dion Magazin, podržava liniju naočara koja se prodaje u Kanadi i Evropi, ima sopstveni brend parfema pod nazivom Celine Dion Parfum, voli da igra golf i poseduje golf klub La Mirage u blizini Montreala.

celine-dion-bambi-awards-2012-08

Njena amajlija od 1982. godine je Kanadski nikl jer je jedan pronašla u Japanu pre nastupa na Yamaha Song Contestu koji je osvojila. Često, pored francuskog i engleskog, peva na španskom, nemačkom i japanskom jeziku. Celine i Madona imaju isto francusko-kanadsko poreklo preko zajedničkog pretka Zacharie Cloutiera koji je živeo u periodu od 1590 godine do 1677 godine. Sa 16 godina je pevala za Papu Jovana II na Olimpijskom stadionu u Montrealu pred 65.000 ljudi.

Zbog smrti sestričine od cistične fibroze još od 1982. godine promoviše Canadian Cystic Fibrosis Foundation čiji je pokrovitelj postala 1993. godine. Iako se izjašnjavala kao apolitična, u suzama je uputila kritiku Džordžu Bušu zbog stanja u Iraku i sporog pružanja pomoći žrtvama uragana Katrina. Za vreme koncerta 2003. godine objavljuje da joj je otac preminuo iste večeri ali nastavlja da peva ceo koncert u njegovu čast.

Guverner Kanade joj je 26. jula 2013. godine dodelio nagradu Companion Of The Order Of Canada za izuzetne zasluge u muzici.

Celine-Dion-celine-dion-131608_1280_1024

Omiljene pesme su joj “Proud Mary” od Creedence Clearwater Revival, ”The Show Must Go On” od grupe Queen,” Sorry Seems To Be The Hardest Word” od Elton Džona, ”Me And Bobby McGee” od Dženis Džoplin, ”Why?” od Eni Lenoks, ”It Was A Very Good Year” od Frenka Sinatre, ”Purple Rain” od Princa, ”I Wish” od Stiva Vondera i “Riders On The Storm” od Dorsa.

Najnovije studijsko izdanje na engleskom jeziku Celine Dion je objavila u novembru 2013. godine pod nazivom „Loved Me Back To Life”.

Mirjana Milićević

Dec 12, 2013 0 comments 374 views
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Umetnost i kultura

Izložba „Lekoviti i čudotvorni izvori” u Narodnom muzeju

by Velimir Popovic Dec 12, 2013
written by Velimir Popovic 1 minutes read

KAD NEMAS NASLOVNU

U Narodnom muzeju Užice u ponedeljak, 16. decembra u 19 časova biće otvorena izložbe „Izvor voda izvirala”.

Izložba predstavlja jednu od finalnih faza projekta „Lekoviti i čudotvorni izvori” kojije započet 2011. godine. Nosilac projekta bio je Narodni muzej Užice, uz podršku Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije. Projekat je imao za cilj da kroz istraživanje na različitim lokalitetima obavi stručnu analizu i tumačenje fenomena lekovitih i čudotvornih izvora. Tokom terenskog rada istraženo je preko dvadeset izvora sa područja Zapadne Srbije i za većinu se smatra da poseduju određena lekovita svojstva. Skoro svi izvori koji su zabeleženi i danas žive i ljudi ih posećuju i daruju.

Autori izložbe: mr Marko Stojanović, rukovodilac projekta, viši kustos Etnografskog muzeja u Beogradu, Ivana Todorović, Zagorka Milićević, kustosi Narodnog muzeja Užice.

Dec 12, 2013 0 comments 313 views
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Umetnost i kultura

Nada Vukićević Lukić – Drinska

by Velimir Popovic Dec 11, 2013
written by Velimir Popovic 6 minutes read

naslovna nada vukicevic

Publicista, novinar, autor knjige „Srbijo moja stradalna u Hristu vaskrsla”, Nada Vukićević Lukić Drinska, kraće, kako ona voli, Nada Drinska, rođena je kako sama kaže na obali Drine, i otkad su je naučili da postoje četiri strane sveta, nije mogla da shvati kako se na Drini završava zapad (Srbije) i počinje istok (Bosne). Kaže i da se okretala za suncem naspram izlaska i zalaska čas u jednu čas u drugu republiku koje su kasnije postale države, a da su splavari ostali splavari, grnčari– grnčari, ratnici– ratnici, ljudi–ljudi, i da nikakve razlike nije bilo i nema između tog istoka i zapada.

Po završenoj osnovnoj školi u rodnom mestu, došla je u Užice sa nepunih 14 godina i rado se seća baka Tijane, odmah kod Aleksića mosta. Kroz kuću u kojoj je tada živela baka Tijana prošlo je mnogo generacija drinskih. U Beogradu je studirala književnost, a ljubav prema srpskom jeziku i književnosti je okrepljivala dugim boravcima po bibliotekama i manastirima tražeći izvore i inspiracije u staroslavnim knjigama.

Izdala je svoju prvu, od planirane trilogije, knjigu „Srbijo moja stradalna u Hristu vaskrsla” 2011. koja se može čitati od korice do korice kako smo navikli, ili pojedinačno po tekstovima, jer predstavlja zbirku Nadinih radova, novinarskih, publicističkih, književnih, pesničkih. Simbolikom belog orla koji uznosi mapu Srbije, prikazanu na koricama knjige, Nada Drinska se svojim tekstovima o srpskom životu i čoveku, trudi da pokaže da je Srbija nešto više, punije od obrisa mape.

Nada Vukićević Drinska

Nada Vukićević Drinska

U Vašoj knjizi „Srbijo moja stradalna u Hristu vaskrsla”, bavite se različitim temama, od života na i oko Drine, istorijom, ratovima, običnim ljudima i njihovim sudbinama, kao i istaknutim intelektualcima. Zašto ste se opredelili da napravite mozaik knjigu od ovako različitih tema?

— Sve ove teme su potrebne Srbiji, jer Srbija naša beše krenula da odumire u svakom pogledu…Jednog  tenutka sam pomislila da će izdahnuti, pa se uplaših… Nije to tako davno bilo, napisah i u knjizi prvi put u Srbiji pesma zamire, a nekad se pevalo dok se ginulo…

Istorijski trenutak u kome živimo prepun je tekstova, dokazivanja, otkrivanja novih detalja dela istorije koji je bio zamagljen socijalističkom indoktrinacijom. Imaju li čitaoci kojima se Vi obraćate izoštren kriterijum za istinu, i da li mislite da ga ovom knjigom tražite ili nudite?

— Mislim da će moji čitaoci, pri tome mislim i na one od školskog uzrasta, ljudi raznih zanimanja i obrazovanja, pri tome mislim i na moje „planince”, obične ljude kako ih nazivamo, shvatiti koliko ima istine u svemu što ja pišem o ovome danas, pa će slediti logiku koju sam dala istražujući kroz našu istoriju, neke istine koje nisu ranije pominjane…Po prvi put sam objavila neke fotografije, za koje se znalo ali istorija se u našim školskim udžbenicima iz godine u godinu , i neka mi oproste istoričari koje jako poštujem, uglavnom prepisivala. .. U školskim danima, dok sam išla u Gimnaziju, imala sam problem kada sam rekla mom profesoru istorije, da su u našem manastiru Rači, pored Drine, koji je imao trista kaluđera, bili prvi prepisivači knjiga, pre resavaca…To do današnjeg dana nije spomenuto. Ja sam novinar, terenac, istraživač…Često zavučem glavu u arhive, među spise i stare knjige. Moram da pohvalim Užice, jer ljudi koji tamo rade po arhivama u institucijama i ustanovama, su uvek, nama istraživačima spremni da pomognu i izađu u susret. Često radim u Beogradu u Vojnoj arhivi, u Sloveniji ima jako puno arhivskog materijala kog koristim u istraživanju i pisanju. Sva ova sadašnja istraživanja spremam za novu knjigu, jer je ova prva samo uvod u trilogiju koju imam nameru da radim.

Potpisujete se– Drinska, po Vašim precima iz Drinske divizije, učesnicima Oslobodilačkih ratova. Kao novinar i publicista, verovatno ste upoznati sa tim koliko naše mlađe generacije znaju o ulozi i značaju naše zemlje u tim ratovima. Koliko ste zadovoljni tim njihovim znanjem ili informisanošću?

— Da, ja sam Drinska jer se ponosim mojim ratnicima, svim srpskim ratnicima, ne samo sa mojim iz familije. Oni su pomenuti, zajedno sa ostalima, jer su bili direktni učesnici u bitnim istorijskim događajima, a i dosta iz naše kuće ih je ginulo mladih, jako mladih…Razumeju to i današnje mlade generacije, nadam se većina. Verujte mi da je u našoj zemlji Srbiji, velikoj srpskoj familiji, sami Bog odredio onog ko će, slično meni, da se bavi ovim poslom, da zapisuje, pamti, prenosi potomcima.. U mojoj drugoj knjizi već opisujem takvu decu iz nekoliko različitih srpskih porodica. A što se mene tiče, ja sam praunuka ratnikova, unuka ratnikova, sinovica trojice ratnika, kćer ratnikova i majka ratnikova, a najstariji unuk mi uskoro postaje jedan od najmlađih pilota u Srbiji. Za vreme bombardovanja Srbije, kao dečak zarekao se da će postati pilot.

Koliko su nove generacije spremne da poštuju tradiciju?

— Često mi stariji treba da naučimo neke stvari od naše mladosti. Ne bi trebalo toliko brinuti za naše mlade u celini, ima tu i buntovnika kao što smo mi bili kada smo bili njihovih godina, ali oni su svi naša deca. Jedan deo, manji deo je krenuo stranputicom, ali srećom da to nije i većina njih. Pametna nam je mladost, nije plašljiva. Dosta mladih ide u crkvu, jako mladih. Svesni su šta nam se dogodilo, koliku odgovornost za ovu zemlju, za Srbiju moraju da preuzmu na svoja pleća.

Nada Vukićević Drinska

Nada Vukićević Drinska

U Vašoj knjizi govorite i o Kosovu, ne ulazeći u političke konotacije. Može li se sa distance, kad smo već prinuđeni da živimo s granicama, odnegovati i očuvati kultura Srba koji tamo žive i rade i na koji način?

— Eh, Kosovo moje, Kosovo naše.. Ne može Kosovo prestati da postoji usred Srbije, onda bi Srbija zauvek nestala. Biće sigurno još teških dana, ali obnovićemo mi naše svetinje. Pomoći će Rusija. Preko naše pravoslavne vere doći će sjedinjenje. Samo tako će doći pravda za Srbiju, jer pravoslavlje je pravda. A ja ću uskoro ponovo na Kosovo, obećala sam deci dole koju redovno posećujem, anđelima božijim…

Radite dosta i na saradnji sa našom dijasporom. Recite nam nešto više o toj aktivnosti.

— Nadam se da će se kod nas izobičajiti i zvanično prestati da postoji naziv „dijaspora”, jer nam je taj naziv došao od jevrejskog naroda koji se rasut, razišao po belom svetu, kad nisu imali matičnu državu. Taj naziv nam se nametnuo i ide smišljeno od naših dušebrižnika kako bismo i mi ostali bez naše matice–Srbije. Sarađujem sa našima svuda „tamo daleko”. Imam i najbliže iz porodice po nekim zemljama u svetu, moju ćerku Natašu koja živi u Grčkoj, Ivanu  u Francuskoj, sinove mog brata u Australiji, a imam i dosta prijatelja pesnika u Americi i Kanadi. U Sloveniji sam jedno vreme radila i tamo sam stekla puno prijatalja, kao i u Makedoniji. Prihvatila sam se i jednog ozbiljnog posla, kad smo osnovali SKOR (Savez književnika u otadžbini i rasejanju), centrala je u Novom Sadu a mene su imenovali kao predsednika ogranka SKOR – u Beogradu. Naravno, radim na tome da se uskoro oformi i počne da radi i ogranak SKOR–a u Užicu.

Milunka Nikolić

Dec 11, 2013 0 comments 519 views
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Umetnost i kultura

Gala koncert Konstantina Kostjukova i zvezda beogradskog baleta

by Velimir Popovic Dec 11, 2013
written by Velimir Popovic 0 minutes read

KAD NEMAS NASLOVNU

U četvrtak, 12. decembra u 20 časova na sceni Narodnog pozorišta Užice biće izveden gala koncert Konstantina Kostjukova i zvezda beogradskog baleta. Na programu će biti delovi najpopularnijih ostvarenja iz oblasti klasičnog baleta (Labudovo jezero,vUspavana lepotica,vDon Kohot), neoklasičnog baleta (Grk Zorba,vKraljica Margo, Dr Džekil i mister Hajd) i modernog baleta (Ko to tamo peva).

Cena ulaznica je 600 dinara parter sredina i 500 dinara strane partera i balkon.

Dec 11, 2013 0 comments 289 views
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Muzika

Muzička abeceda: CARLOS SANTANA

by Velimir Popovic Dec 11, 2013
written by Velimir Popovic 5 minutes read

 Carlos Santana031385167633

Karlos Santana je rođen 20. jula 1947.godine u gradu Autlan de Navaro u Meksiku pod imenom Carlos Augusto Alves Santana. Njegovi roditelji Hoze Santana i Josefina Barragan su pored Karlosa imali još petoro dece: Antonia, Lauru, Irmu, Leticiu, Jorga i Mariu.

Santanin otac, profesionalni marijači violinist, ga je već u uzrastu od pet godina naučio da svira violin, ali po preseljenju porodice u Tihuanu, u osmoj godini života, Karlos prelazi na gitaru. Uzori u tom period su mu bili Džon Li Huker, Ti Bun Voker i BB King. Već krajem pedesetih godina počeo je da svira sa raznim bendovima po klubovima i barovima. Porodica se 1960. godine seli u San Francisko u Kaliforniji, a Karlos im se pridružuje godinu dana kasnije.

Ubrzo formira bend pod nazivom Santana Blues Band koji počinje sa radom 1966. godine. Bil Graham promoviše Santanu 1968. godine na čuvenom Filmor Vestu u San Francisku, a godinu dana kasnije izlazi album pod nazivom Santana. Pre toga je Santana imao legendarni nastup na Voodstok Music Art Festival. Njegovoj popularnosti značajno je doprineo i film o Vudstoku.

Carlos+Santana+performs+Live+Wembley+Arena+DNMF4c6hIZpl

Drugim albumom pod nazivom Abrakas 1970. godine Santana eksperimentiše sa psihodelijom, dospeva na prvo mesto na top listama i prodaje album u preko 4 miliona primeraka širom sveta. Izdvajaju se pesme poput „Black Magic Woman”, „Oye Como Va” i „Samba Pa TI” koje postaju međunarodni hitovi. Ponesen uspehom Santana izdaje još tri albuma: Santana III i Santana III:Legacy Edition 1971. godine i Caravanserai 1972. godine.

Pesnik i guru Sri Chinmoy i džez gitarista John McLaughlin sarađuju u duhovnom i muzičkom smislu na albumu Love, Devotion, Surrender iz 1973. godine. Iste godine je izdao album Welcome i oženio se. Iz tog braka ima troje dece:Salvadora, Santanu mlađeg i Stelu Angleciu.

Slede zatim čak tri albuma u 1974. godini: Greatest Hits,Borboletta i Lotus. Značajan album iz ovog perioda je Amigos iz 1976. godine, a već 1977. godine izdati su albumi Festival i Moonflover. Posle albuma Inner Secrets iz 1978. godine i Marathon iz 1979.godine, album Zebop iz 1981. godine spade u jedan od značajnijih.

Sledeći albumi su Shango 1982. godine i Beyond Apperances 1985. godine. I pored pada popularnosti i zasićenja publike, Santana nastavlja sa turnejama pripremajući materjijal i za solo karijeru i za bend. Rasprodaje sale na turnejama Live Aid 1985. godine i Amnesty International 1986. godine.

4858_Carlos-Santana-p

Santana se bavi isključivo turnejama sve do 1987. godine. Tada izdaje album Freedom i nastupa u prvom rok samitu ikada koji su zajedno organizovali Amerikanci i Rusi. Iste godine dobija Gremi za najbolji instrumentalni performans za solo album Blues for Salvador. Objavljuje albume Viva Santana! 1988. godine i Spirits Dancing in the Flesh 1990. godine.

Slede zatim Milagro 1992. godine i Sacred Fire:Live in Sauth America iz 1993. godine. Posle 25 godina od prvog nastupa, učestuje na Vudstoku 1994. godine. Iste godine sa bratom i sestrićem objavljuje album Brothers koji je bio nominovan za Gremi u kategoriji najbolji rok instrumental. Naredne , 1995. godine objavljuje album Dance of the Rainbow Serpent, Live at The Fillmore 1968 objavljuje 1997. godine, a tokom 1998. godine ponovo objavljuje četiri izdanja: Abraxas, Santana, Santana III I Best of Santana.

U tom periodu ovaj višestruki umetnik postaje izuzetno savestan član društva dajući podršku mnogim projektima kao što su: San Francisko Earthquake Relief, Doctors Without Borders, Indigenous People Fund, Hispanic Media & Education Group, Amnesty International, LA Museum of Tolerance kao i u drugim dobrotvornim akcijama. Karlos Santana i njegova supruga Debora 1998. godine osnivaju Milagro fondaciju putem koje su prikupili 1,8 miliona dolara za pomoć u vidu obrazovanja, medicinskih usluga i drugih potreba siromašnih mladića. Iste godine je kao član grupe Santana primljen u Rokenrol kuću slavnih. Znatan doprinos Santana je dao 2003. godine na turneji „Borba protiv AIDS-a”.

Mnogi smatraju da je album Supernatural iz 1999. godine Santanino najveće delo. Pored titule najboljeg albuma godine, dobija 11 Gremi nagrada i prodat je u 25 miliona primeraka širom sveta. Hitovi sa tog albuma su „Smooth” i „Maria Maria” a Santana je 2000. godine zahvaljujući pesmi „Smooth” postao prvi Hispano muzičar koji je dobio Gremi u kategoriji Record of the Year. Saradnici su između ostalih bili Rob Thomas, Wyclef Jean, Eric Clapton i Dave Matthews. Iste godine objavljuje album Santana Live.

Praksu da na svojim albumima sarađuje sa različitim umetnicima nastavio je na albumima Shaman i The Esental Santana iz 2002. godine, Ceremony 2003.godine i All That I Am iz 2005. godine.

SANTANA I SUPRUGA U POZADINI

U kategoriji Pop saradnja sa vokalima 2003. godine je osvojio Gremi za saradnju sa Michelle Branch u pesmi „The Game Of Love”.

Dobija nagradu latinske Rekording Akademije 2004. godine kada je proglašen za ličnost godine.

Tokom karijere Santana je dobio epitet multikulturnog umetnika. Mešanjem raznih stilova i žanrova muzike iz raznih etničkih izvora doprineo je oblikovanju koncepta „svetska muzika”. Njegov stil sviranja nema tačnu definiciju jer pored spoja latino, salsa, bluz, rok, afro i kuba koristi elemente džeza i svetskog ritma. Već sa prvim tonovima njegove gitare moguće je prepoznati Santaninu originalnost.

Zbog „nepomirljivih razlika” njegova dotadašnja supruga podnosi zahtev za razvod braka 2007. godine. Bračni problem ga nisu sprečili da iste godine izda album Ultimate Santana. Sledi zatim album Multi Dimensional Edition 2008. godine i albumi Supernatural: Legacy Edition i Guitar Heaven 2010. godine. U 2012. godini je izdao album Shape Shifter.

Ulica i trg u gradu Autlan de Navarro nose Santanino ime, izabran je za devedesetog po redu najvećeg rokenrol umetnika svih vremena od strane časopisa Rolling Stone, prodao je oko 90 miliona nosača zvuka i svirao pred preko 100 miliona ljudi širom sveta. Na holivudskom Bulevaru se nalazi zvezda sa njegovim imenom. Život sa Santanom opisala je njegova bivša supruga Debora u memoarima „Prostor između zvezda”. Pored albuma sa bendom, objavio je veliki broj solo izdanja.

Carlos_Santana_Hollywood_Star

Posle šest meseci zabavljanja 2010. godine Santana se oženio dotadašnjom devojkom Cindy Blackman, bubnjarkom iz svog benda. Ogroman broj muzičara je tokom godina svirao u Santaninom bendu i trenutno je on jedini  iz originalne postave. Možda upravo zbog toga je početkom 2013. godine najavio da će ponovo oformiti grupu sastavljenu od starih članova.

Mirjana Milićević

Dec 11, 2013 0 comments 325 views
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Umetnost i kulturaZanimljivosti

Društvo i tranzicija viđeni kroz objektiv srednjoškolaca

by Velimir Popovic Dec 10, 2013
written by Velimir Popovic 1 minutes read

naslovna vidim citam

U Gradskom kulturnom centru večeras je otvorena izložba „Vidim, čitam, razumem” na kojoj su izložene fotografije nastale u okviru škole dokumentarne fotografije na kojoj su učestvovali užički srednjoškolci.

Organizatori, Užička književna republika okupila je u školi dokumentarne fotografije koju je vodio Andreja Leko, u periodu od jula do novembra, užičke srednjoškolce zainteresovane da kroz fotografiju izraze ono što čitaju, vide oko sebe i sve to smešteno u širi kontekst slike o društvu u kome živimo.

IMG_6041

Rezultat su fotografije koje oslikavaju današnje društvo, viđene očima srednjoškolaca, a povezane sa pesmama i proznim tekstovima od kojih su odlomci našli mesto uz fotografije koje najbolje odslikavaju. U katalogu urađenom povodom ove izložbe nalaze se stihovi Vislave Šimborske, Radmile Lazić, citati iz dela Haruki Murakamija, Biljane Srabljanović, Enes Kurtović i drugi.

IMG_6064

Na radionicama su đaci imali priliku da se upoznaju sa tranzicijom, istorijskom istinom, tranzicionom pravdom koje su vodili Svjetlana Nedimović i Dejan Ilić, ali i da učestvuju na čitalačkim radionicama koje su vodile Ružica Marjanović, Gordana Danilović, Ljiljana Smiljanić i Milena Stričić.

IMG_6049 copy

Prisutni su osim razgledanja imali priliku i da prisustvuju razgovoru srednjoškolaca sa pesnikinjom Radmilom Lazić, jednom od najpoznatijih pesnikinja savremene srpske poezije, koja je govorila o trenutnoj školskoj lektiri, o životu pesnika u Srbiji, ali i o tome da se ne plaši da kaže šta misli i da se pobuni.

M. H.

Dec 10, 2013 0 comments 302 views
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Umetnost i kultura

Izložba „Dokumenta o Njegošu u crnogorskim i ruskim arhivima”

by Velimir Popovic Dec 10, 2013
written by Velimir Popovic 1 minutes read
 naslovna izlozba ist arhiv
U Istorijskom arhivu Užice, danas je otvorena je izložba „Dokumenta o Njegošu u crnogorskim i ruskim arhivima”, koja predstavlja rezultat saradnje Istorijskog arhiva Užice, Državnog arhiva Crne Gore iz Cetnija i Državnog arhiva Rusije.

Vesna Prljević, direktor Istorijskog arhiva Užice istakla je da je ova izložba upriličena povodom obeležavanja 200. godina od Negoševog rođenja, kao i da je ovo prvi primer saradnje sa Istorijskim arhivom Crne Gore, i da je tako otvoren put bogatijoj i plodotvornijoj saradnji ove dve državne institucije.

DSC_3399

Direktor Državnog arhiva Crne Gore, Stevan Radunović je rekao:

— Na ovoj izložbi se može videti šesnaest dokumenata koje je Arhivsko odeljenje Narodnog  muzeja Crne Gore dobilo na raspolaganje od ruskog Arhiva, koji predstavljaju dvorske dnevnike o nekim značajnim događajima i Njegoševih poseta Rusiji, zapisnika sa sednica Svetog Sinoda kad su donošene odluke o njegovom hirotonisanju u zvanje episkopa, arhiepiskopa a zatim i mitropolita. Tu su i povelje koje su tom prilikom urađene, tekstovi koji govore o reformama koje je Njegoš kao vladar učinio u Crnoj Gori. S druge strane, iz naših arhiva je prepiska koju je Njegoš imao sa značajnim ličnostima, pre svega u okruženju, sa Karađorđevićima, Obrenovićima, najviše sa ruskim vicekonzulom, a potom i konzulom Jeremijem Jagićem, sa turskim velikodostojnicima. Najznačajnije je što se kroz ovu izložbu vidi šta je sve Njegoš činio za vreme svoje vladavine, sa kakvim se sve teškoćama susretao za vreme svog života i vladavine. Ovom izložbom, kroz ova dokumenta smo predstavili Njegoša više kao vladara i čoveka, manje kao pesnika i književnika.

DSC_3396

Izložbu je otvorio član Gradskog veća zadužen za kulturu, Radovan Ristović, koji je rekao da je Istorijski arhiv Užica, za koji su u prethodnim godinama izdvojena značajna sredstva, ovom i ovakvim izložbama međuregionalnog i međudržavnog značaja, ta ulaganja i opravdao.

DSC_3368

Milunka Nikolić

Dec 10, 2013 1 comment 310 views
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Muzika

Muzička abeceda: Crvena jabuka

by Velimir Popovic Dec 10, 2013
written by Velimir Popovic 7 minutes read

crvenajabuka_ultimate600

Može se reći da je stvaranje grupe Crvena jabuka započelo bendom Ozbiljno pitanje koji su  1981.godine u Sarajevu osnovali gitarista Zlatko Arslanagić Zlaja i gitarista i pevač Dražen Ričl. Njihovo nastojanje da rade čvrst pop zvuk podržali su pevač Saša Kontić ,bubnjar Radmilo Gavrilović Hare, basista Benjamin Levi i klavijaturista Dražen Janković. Na žalost grupa je vrlo brzo prestala sa radom. Dražen Ričl se pridružio grupi Elvis J. Kurtović. Zlatko Arslanagić Zlaja u tandemu sa Draženom Ričlom učestvuje u radijskim emisijama Primus i Top lista nadrealista i u rok operama Kemmy, Odisejo i Bata brani Sarajevo. Po raspadu Elvis J. Kurtovića, Ričl i Zlaja već 1985.godine osnivaju bend Crvena jabuka. Pridružuju im se klavijaturista Dražen Žerić, bubnjar Darko Jelčić i basista Aljoša Buha.

Odmah po osnivanju grupe dobijaju odlične uslove od izdavačke kuće Jugoton za snimanje debi albuma zahvaljujući komercijalnom potencijalu koji je bio očigledan. Vođa splitske grupe Metak, Željko Brodarić Japa je pored producentskog posla prihvatio i da peva u pesmi „On je poput djeteta”, omot je uradio Davor Papić, a Zlaja i Ričl su bili autori pesama. Sa albuma Crvena jabuka objavljenog 1986. godine izdvojilo se nekoliko hitova:  „Dirlija”, „Bježi kišo s prozora”, „Neka se sanja”, „S tvojih usana” i „Nek te on ljubi”. Autori su ovim albumom ostvarili svoju želju da sviraju pop muziku po ugledu na englesku scenu šezdesetih godina, koristeći se rifovima grupe The Rolling Stones i stihovima grupe The Who iz šezdesetih godina.

60027_158012590883576_100000245084712_427526_1090442_n

Po objavljivanju albuma kreću sa koncertima. Na Trgu Marksa i Engelsa u Beogradu sviraju 6. septembra i planiraju trijumfalnu jugoslovensku turneju. Prilikom putovanja za Mostar 18. septembra, članovi benda doživljavaju tešku saobraćajnu nesreću u kojoj je na licu mesta život izgubio Aljoša Buha. Zlaju i Ričla prebacuju u Mostarsku bolnicu ispred koje se okuplja stotine mladih u želji da dobrovoljnim davanjem krvi pomognu nastradalim mladićima. Zlaja se polako oporavlj,a a Ričla zbog teških povreda helikopterom hitno prebacuju u Beograd na WMA. Usled teških povreda glave Dražen Ričl umire 1. oktobra u dvadeset i četvrtoj godini.

Posledica tragičnih događaja je povlačenje ostalih članova iz javnog života, ali 1987.godine odlučuju da objave album „Za sve ove godine” u čast preminulih drugova. Na ploči dominiraju balade, objavljene su pesme koje je komponovao Dražen Ričl čak je u pojedinim numerama iskorišćen  njegov glas sa demo snimaka. Na albumu dominira akustična gitara, ulogu pevača su podelili Zlaja i Dražen Žerić dok je producent ponovo Japa. Nisu želeli da album po izlasku bude propraćen koncertima ili davanjem intervjua.

Jugoton 1988. godine objavljuje njihov treći album pod nazivom Sanjati. Angažuju nove saradnike poput multiinstrumentaliste Nikše Bartoša iz grupe Valentino, dok ih na koncertima prate basista Branko Souk i klavijaturista Zlatko Volarević koji uskoro postaju  stalni članovi grupe. Autor pesama je Zlaja, a hitovima poput „Ima nešto od srca do srca”, „Malo ćemo da se kupamo”, „Zovu nas ulice”, „Oči su se navikle na mrak” kao i pesmom „Sviđa mi se ova stvar” tačnije obradom „Twist And Shout” grupe The Isley Brothers koju su pored Bitlsa obradili i neki drugi bendovi, vraćaju se na put slave i izlaze iz krize. Iste godine su na MESAM-u proglašeni za rok grupu godine, a čitaoci lista „Pop rock” im dodeljuju titulu najbolje pop grupe.

yugopapir-jabuka

Zlaja je autor svih pesama i na albumu iz 1989. godine pod nazivom „Tamo gde ljubav počinje”. Dočaravajući atmosferu sedamdesetih u pesmi „Ples nevjernih godina” koriste stari hit „Rock On” grupe The Hunter, a pored naslovne numere izdvajaju se  „To mi radi”, „Neka vrijeme mjenja se” i „Volio bih da si tu”. Nikšu Bartoša, koji se potpuno posvetio studijskom radu, zamenjuje gitarista Igor Ivanović. Usledila je turneja tokom koje su snimali koncerte u Sarajevu, Zagrebu, Beogradu, Banja Luci i tadašnjem Titogradu. Snimljeni materijal su objavili 1990. godine na duplom živom albumu nazvanom „Uzmi me kad hoćeš ti”. Pored živog materijala na albumu su se nalazile i nove pesme: „Kad kazaljke se poklope”, „Sve što imaš ti”, „Suzo moja, strpi se” i obrada pesme „Bacila je sve niz rijeku” grupe Indexi.

Za album Sanjati 1990. godine dobijaju internacionalnu nagradu Ampex Golden Reel Award koja se dodeljuje bendovima koji su radili albume na Ampex trakama i dostigli zlatni tiraž. Pored toga što je sam režirao i montirao spotove, Zlaja je 1991. godine dobio jednu od nagrada na berlinskom festivalu Prix Futura za rad na muzici u radijskoj emisiji pod nazivom Jazz Time autora Bore Kontića.

Loše stanje u zemlji nije dozvolilo da na pravi način promovišu album „Nekako s proleća” objavljen 1991. godine. Na albumu je gostovao Kemal Monteno, a citat iz narodne pesme je iskorišćen u pesmi „Da nije ljubavi”. Nastupa period rata u kome grupa prestaje sa radom.

Kompilaciju najboljih numera pod nazivom „Ima nešto od srca do srca” objavljuju 1993. godine. Pokušaj Dražena Žerića da u Zagrebu 1995. godine ponovo oformi Jabuku, rezultirao je albumom „U tvojim očima” koji je objavljen iste godine. Ploča je pored starih radova Dražena Ričla sadržala  nove numere koje su uradili Saša Lošić i Zlatan Fazlić i obradu pesme „Deni” grupe Cod iz sedamdesetih godina. Gostujući pevači su bili Alen Vitasović i Saša Lošić. Album je objavljen 1997.godine i grupa započinje turneju po Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Danskoj. Deo tonskog zapisa sa koncerta u Zagrebu prenet je na album Live objavljen 2001. godine.

Po povratku iz Danske i posle koncerata u Tuzli i Sarajevu grupa 1997. godine odlazi na odmor u Makarsku. Umesto odmora, boravak u Makarskoj im donosi novi materijal za album Svjet je šarena lopta koja se okreće sa nekoliko hitova: „Vjetar”, „Stižu me sjećanja” i „Da mi je do nje” .Po izlasku novog albuma grupa 1998. godine kreće na turneju na kojoj su snimili materijal za album Live.

Zahvaljujući akustičnim koncertima u Zagrebu 1999. godine, objavljuju živi album Riznice sjećanja. Pored starih hitova na albumu se premijerno našla pesma „Moj grad”. Iste godine na bosanskom izboru za Evrosong Dražen Žerić je nastupio sa pesmom „Proveo bih život ispod mostova” autora Zlatana Fazlića.

Sledi zatim album „Sve što sanjam” 2000.godine koji je u Srbiji licencno objavila Grand produkcija na kome su se našle  numere dalmatinskog i tamburaškog melosa. Video spotom za pesmu „Tvojim željama vođen” bend je najavio istoimeni album 2002. godine, a 2003. godine Jabuka je održala prvi koncert u Beogradu posle raspada Jugoslavije.

Dvostruku kompilaciju pod nazivom Zlatna kolekcija objavljuju 2004.godine.

Dvadeset godina rada obeležavaju 2005. godine albumom Oprosti što je ljubavna. Preminulim prijateljima posvećuju dve pesme: „Tugo, nesrećo” za Dražena Ričla i obradu „Zarjavele trobente” grupe Kongres za Aljošu Buhu.

Album Duša Sarajeva 2007. godine prolazi gotovo nezapaženo verovatno kao posledica kreativnog pada. Na njemu je urađena obrada pesme Napiši jednu ljubavnu Kemala Montena.

Dvostruku kompilaciju The Ultimate Collecton objavljuju 2008. godine.

Žera zatim sa Hari Mata Harijem peva glavnu numeru u filmu Duhovi Sarajeva autora  Dejana Radonića ,na CMC festivalu 2008. godine Jabuka učestvuje pesmom „Glupo je” i na hercegovačkom radijskom festivalu sa pesmom „Šampanjski poljubac” koja se kasnije našla na albumu Volim te iz 2009. godine. Pored pesme „Milion žena” pažnju su privukle duetske pesme kao što je obrada grupe Queen, tačnije pesma „Godinama” sa Halidom Bešlićem, „Zlatna ruža” sa Dadom Čauševićem i „Jazz.ba” sa Enisom Bešlagićem i grupom Antimon. Sa pesmom „Jazz.ba” su nastupili na hrvatskom radijskom festival, a sa pesmom „Mnogo ruža” su na festivalu Melodije Mostara ušli u finale.

Dvadeset i pet godina rada obeležavaju 2010. godine četvorostrukom kompilacijom nazvanom Da nije ljubavi i prvim DVD izdanjem sa video spotovima pod nazivom S druge strane sećanja. Pored antologijskih pesama na kompilaciji su objavljene obrade pesme „Balada” grupe Indexi i pesme „Lagano umirem” ITD-benda. Turneja povodom jubileja vratila je popularnost Crvenoj jabuci. Iste godine objavljuju kompilaciju Najljepše ljubavne pjesme.

Pesma „Ukrast ću ti snove” je postala  radijski hit 2010. godine, a pesmom „Kletva” urađenom sa Željkom Bebekom 2011. godine najavili su novi album za istu godinu pod nazivom Za tvoju ljubav. Standardno na albumu su zastupljene ljubavne pesme, ali i ogroman broj obrada. U pesmi „Ljubav je jaka” ponovo gostuje Saša Lošić. Krajem iste godine zahvaljujući pesmi „Istok, sever, jug i zapad” Crvena jabuka snima duetsku pesmu sa Indirom Radić.

crvena-jabuka3

Najnovije izdanje Crvene jabuke je objavljeno ove godine pod nazivom Nek bude ljubav u izdanju Kroacija Rekordsa. Pored živog snimka stare hit pesme „Godinama” urađene sa Halidom Bešlićem, nastavljena je saradnja sa Kemalom Montenom u pesmi „Crveni poljupci”. Karlo Martinović je gostovao u pesmi „Verujem”, dok je grupa Neverne bebe sa Žerom snimila svoju pesmu pod nazivom „Ovo je kraj”.

Mirjana Milićević

Dec 10, 2013 0 comments 437 views
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Film i TV

Prizivanje zla

by Velimir Popovic Dec 9, 2013
written by Velimir Popovic 0 minutes read

246460id1c_Conjuring_INTL_27x40_1Sheet.indd

SALA 2

12. decembra u 21 čas

Od 13. do 18. decembra

u 20 i 22 časa

cena ulaznice: 250 dinara

Žanr: horor, triler

Trajanje: 112 min.

Glavne uloge: Patrik Vilson (Patrick Wilson), Vera Farmiga (Vera Farmiga), Ron Livingston (Ron Livingston), Lili Tejlor (Lili Taylor)

Scenario: Čed Hejz (Chad Hayes), Keri Hejz (Carey Hayes)

Režija: Džems Van (James Wan)

Film donosi priču o renomiranim istražiteljima paranormalnih pojava, Edu i Lorejn Voren. Oni su pozvani da pomognu porodici Peron, koju terorišu duhovi na izolovanom imanju koje su kupili. Primorani da se suprotstave moćnim demonima, Vorenovi se suočavaju s najtežim i najstrašnijim slučajem u svom životu.

Dec 9, 2013 0 comments 699 views
0 FacebookTwitterPinterestEmail
Newer Posts
Older Posts

Berza

Privredni Registar

Lotika

Više info
Kuća i Bašta

Nameštaj Detlić

Više info

Credit Agricole

Više info

Tim Fashion

Više info
Kuća i Bašta

Diplon – Bojmark

Više info

Skorašnji članci

  • Partnerstvo između Bokserskog saveza Srbije i Čajetine Jul 16, 2025
  • Kulturni događaji Zlatibora za leto 2025 Jul 16, 2025
  • Asfaltiranje puteva u MZ Karan: Korak ka unapređenju infrastrukture Jul 16, 2025
  • Oluje i svežiji vetrovi: Nepredvidivo vreme u Srbiji Jul 15, 2025
  • Zaštitnici lekarskih veština: Proslava svetitelja Kozme i Damjana Jul 15, 2025

Pretraga

  • +381 65 3808 093
  • info@ero.rs

Vesti

  • Politika
  • Region
  • Privreda
  • Ero digital
  • Društvo

Privredni Registar

  • Auto
  • Turizam
  • Poslovni svet
  • Građevinarstvo
  • Zdravlje i medicina

Marketing

  • Uslovi korišćenja
  • Polisa privatnosti
  • Privredni Registar
  • Vesti i informacije
  • Reklamiranje
  • Kontakt

Mesečni bilten

ERO.RS © All rights reserved

Izrada sajtova Užice

Hosted by WPS.RS

Facebook-f Instagram Twitter Linkedin
ERO
  • Početna
  • Vesti
  • Privredni Registar
  • Užice
  • Sport
  • Privreda
  • Društvo
  • Galerija
  • Ero Digital