Užice,
Сунчано
16ч17ч18ч19ч20ч
3°C
2°C
1°C
1°C
1°C

IMG_8016

Prošlonedeljni koncert Massima Savića u Užicu je nešto o čemu se još uvek priča. Oni koji su prošlog petka u Gradskom kulturnom centru ispratili ovaj događaj prepuni su hvale za muzičara koji svojim specifičnim glasom uspeva da napravi atmosferu i ispuni prostoriju neverovatnom energijom koja skoro da može da se dotakne u vazduhu. Njegova muzika, ponašanje, pevanje, pa i stil oblačenja na nastupima odaju utisak osobe koja je zaista posvećena onome šta radi i koja se trudi da svaki delić emocije podeli sa svima prisutnima. Nakon koncerta Massimo Savić je govorio za sajt Ero i ispričao kako je teško tokom cele karijere uvek davati maksimum na na sceni, kako se on i njegov bend trude da stvore hemiju i da budu najbolji, ali i kako se odmara slušajući Tomu Zdravkovića i Džimi Hendriksa.

Tokom 30 godina muzičke karijere i prolaženja kroz raličite muzičke stilove, jedna stvar se kod Massima nije menjala, a to je da je uvek težio ka boljem, lepšem, usavršavanju i doterivanju svega do perfkecije. Koliko je teško sve ove godine tokom vaše karijere bilo teško posvetiti se svakom nastupu i svaki put pružati maksimum i truditi se da prikažete iskrenu emociju.

—Strašno je teško. Ja sam stalno na rubu nesvestice, bukvalno. Ja se ne šalim kada kažem da mi je dosta i da ne mogu više. Ima situacija, dogodi se da odem sa bine zbog nekih sitnica. Susretao sam se sa raznim stvarima koje su više, manje uticale na nastup. E sad tu dolazi do izražaja tehnika i ona mi je spas. Da ne poznajem tehniku ozbiljnog izvlačenja snage iz dijafragme ne bi to išlo—priča Massimo.

IMG_8052

Kako ste uspevali da zadovoljiti apetite kritike i publike tokom svih ovih godina?

—Jasno je da u svakom umetniku postoji taština i volim pročitati kada me neko hvali, pogotovo kada me artikulirano i pametno hvale. Ali inače se ne obazirem na kritiku, pogotovo na lošu. Ja sam javna osoba i u tom sektoru svako o meni može napisati šta hoće. I pišu, ali u većini slučajeva poštuju moj mir, moju privatnost, jer vide da se dajem potpuno u svom poslu. Kod mene, iako se time bavim više od 30 godina, nema rutine, dakle samo se može što bolje zagristi u tematiku.

Šta novo publika može da očekuje od Massima Savića?

—Čim sam završio album „Dodirni me slučajno” počeo sam odmah raditi sledeći album. Sarađujem sa nekim muzičarima iz inostranstva, a o tome će se već čuti. U pitanju su veliki svetski muzičari. Mogu reći da sam imao mnogo sreće da se sprijateljimo i onda će sviranje i zajednički rad najverovatnije biti produkt tog prijateljstva. Bend koji me prati je najbolji što može biti u ovom trenutku, a po meni najbolji je u ovom delu Evrope, jer mi ozbiljno radimo. Ali, radimo na zaustavljanju taštine kod svakog člana benda, dakle odmah je jasno da taština ne igra nikakvu ulogu i da se treba samo isprazniti i onda će bolje zvučati. Dakle manje poteza kistom na sliku i ona će biti puno ekspresivnija. Od muzičara u bendu ne tražim stablo maslinovo koje je predivno, meni treba samo decilitar ekstrakta, onog najdivnijeg devičanskog maslinovog ulja iz tog muziciranja. Minimum minimuma, jer nas u bendu ima puno i došli smo do toga da sviramo, trudimo se, imamo probe i sve je posvećeno tome da uvek zvučmo bolje. Svaka naša vožnja u toku putovanja je priča o prirodi kroz koju prolazimo ili o muzici koju treba popraviti u određenim delovima. Tako da je to konstantno razvijanje stvari.

IMG_8229

Uz koju muziku se opuštate?

—Slušam samo istinu. To su Hendriks, Cepelin, Majls Dejvis, Pet Metini, Princ, Piter Gabrijel, Toma Zdravković. Volim poslušati i Tomu  jer i to je istina, to je istinitost, a to je ono što ja poštujem.

N. H.

 

Related Posts

Leave a Comment