Poskupljenje u 2026. godini: Šta sve raste u ceni i kako se pripremiti
Početak nove godine tradicionalno donosi ne samo nove nade već i nove cenovnike. Dok se inflacija u decembru 2025. procenjuje na oko tri odsto, projekcije za naredni period ukazuju na složenu ekonomsku sliku. Životni troškovi u Srbiji će 2026. godine biti pod uticajem mnoštva faktora, od isteka Uredbe o ograničenju marži i regulatornih promena u komunalnom sektoru, do uvođenja novih poreskih obaveza i globalnih ekoloških inicijativa. Ovaj tekst nudi dubinsku analizu svih segmenata gde se očekuje porast cena, pružajući građanima i preduzetnicima jasnu sliku izazova koji ih čekaju.
Komunalne usluge: Voda, grejanje i odlaganje otpada pod pritiskom
Jedan od najosetljivijih udaraca po budžete domaćinstava dolazi iz sektora komunalnih usluga. Odlukom Nadzornog odbora JKP „Beogradski vodovod i kanalizacija”, potvrđenom od strane gradonačelnika Aleksandra Šapića, cena vode i odvođenja otpadnih voda u prestonici raste za 9,5 odsto od 1. januara 2026. godine. Kao ključni razlozi navedeni su rast troškova električne energije, poskupljenje sirovina i materijala neophodnih za održavanje infrastrukture, kao i zakonska obaveza povećanja minimalne cene rada. Nakon ove korekcije, prosečno tročlano domaćinstvo u Beogradu može da očekuje mesečni račun veći za približno 190 dinara. Ovaj trend nije lokalizovan samo u glavnom gradu. Na primer, u Zrenjaninu je skupština grada sredinom decembra donela odluku da se cena kubnog metra vode sa dosadašnjih 29,36 dinara bez PDV-a diže na 129 dinara, što predstavlja drastičan skok i ukazuje na sistemske probleme u finansiranju komunalne infrastrukture širom zemlje.
Energetski sektor: Struja i grejanje na udaru
Energija ostaje kritična komponenta domaćinstva i privrede. Nakon poskupljenja električne energije od 6,6 odsto koje je stupilo na snagu 1. oktobra 2025. godine, očekuje se nastavak ovog trenda. Sporazum Srbije sa Međunarodnim monetarnim fondom eksplicitno predviđa novo prilagođavanje cena struje najkasnije od 1. oktobra 2026. godine. Osim direktnog porasta cene kilovat-sata, već su sprovedene mere koje indirektno utiču na konačni račun, poput smanjenja granice za ulazak u najskuplju, crvenu zonu sa 1.600 na 1.200 kilovatsati mesečno. Kombinovani efekat ovih promena rezultirao je prosečnim poskupljenjem struje od 9,6 odsto već u novembru 2025. godine. Paralelno sa tim, stanje u javnim preduzećima kao što su „Beogradske elektrane”, koja posluju sa visokim operativnim troškovima i dugovima, a bez značajnijih sistemskih ulaganja, otvara mogućnost za poskupljenje cene grejanja u toku 2026. godine, što bi predstavljalo dodatan teret za domaćinstva tokom zimskog perioda.
Porezi i takse: Od imovine do putarina
Državna i lokalna uprava takođe će doprineti rastu troškova kroz različite poreske obaveze. Beograđanima se, na primer, nameće veći porez na imovinu, sa projektovanim porastom od oko pet do 5,45 odsto. Ova odluka Skupštine grada Beograda zasniva se na ažuriranju prosečnih cena kvadratnog metra nepokretnosti, koje služe kao osnova za obračun poreza. Kako je navela gradska sekretarka za finansije Katarina Čuburić, povećanje proizilazi iz realnog stanja na tržištu nekretnina, gde su cene, posebno u centralnim gradskim zonama, doživele značajan rast. Saobraćaj takođe postaje skuplji. Putarine su tokom 2025. godine već povećane za oko 4,3 odsto po pređenom kilometru, a Vlada Srbije je saopštila da će se one ubuduće godišnje usklađivati sa stopom inflacije, što garantuje njihov dalji rast i 2026. Dodatni značajan trošak za transportni sektor i logistiku predstavlja uvođenje naplate putarine za kamione i na magistralnim putevima od 1. januara 2026. godine, što će se verovatno odraziti i na cene prevoza robe.
Ekološki porezi i CBAM: Novi ekonomski izazov
Jedna od najvažnijih i najdugoročnijih promena dolazi iz domena ekološke politike i usklađivanja sa evropskim standardima. Reč je o CBAM-u (Carbon Border Adjustment Mechanism), mehanizmu Evropske unije za prekogranično usklađivanje ugljeničnog otiska. Da bi se suočili sa ovim izazovom i osigurala konkurentnost domaćih proizvođača na EU tržištu, u Srbiji su usvojena dva ključna zakona. Od 1. januara 2026. godine uvodi se nacionalni porez na emisije gasova sa efektom staklene bašte, kao i porez na uvoz proizvoda sa visokim ugljeničnim intenzitetom. Ovaj korak ima dvostruku svrhu: prvo, omogućava domaćim kompanijama da plaćaju niži nacionalni porez umesto znatno većeg iznosa kroz evropski CBAM sertifikat, štiteći ih na tržištu; drugo, zadržava te prihodi u zemlji i podstiče proces dekarbonizacije domaće privrede. Ova promena će dugoročno uticati na cenu energetski intenzivnih proizvoda, kao što su cement, gvožđe, čelik i aluminijum.
| Segment troškova | Procenat porasta / Promena | Datum primene / Period |
|---|---|---|
| Voda i kanalizacija (Beograd) | +9.5% | 1. januar 2026. |
| Minimalna zarada | +10.1% (na 64.554 dinara) | 1. januar 2026. |
| Plate u javnom sektoru | +5.1% | 2026. godina |
| Putarine (godišnje usklađivanje) | Usklađivanje sa inflacijom | Tokom 2026. |
| Akcize na duvan | Porast (usklađivanje sa inflacijom) | 1. januar 2026. |
| Električna energija (novo prilagođavanje) | Očekuje se porast | Najkasnije 1. oktobar 2026. |
Plate i minimalac: Dvostruki efekat na troškove
Sa jedne strane, radnici će u 2026. godini videti nominalno povećanje svojih primanja. Minimalna zarada u Srbiji biće povećana za 10,1 odsto, što znači da će iznositi 371 dinar po radnom satu, odnosno 64.554 dinara mesečno (oko 551 evra). Ovo predstavlja nastavak trenda vanrednih povećanja, s obzirom da je minimalac već u oktobru 2025. povećan za 9,4 odsto. Paralelno, plate zaposlenih u javnom sektoru biće korigovane naviše za 5,1 odsto. Iako su ova povećanja dobrodošla za pojedince i predstavljaju pokušaj održavanja kupovne moći, sa makroekonomske perspektive ona predstavljaju značajan pritisak na troškove poslovanja. Ovaj pritisak je posebno izražen u javnom i komunalnom sektoru, gde radna snaga čini veliki deo operativnih troškova, što direktno doprinosi razlozima za poskupljenje usluga koje ove ustanove pružaju, stvarajući određeni začarani krug porasta troškova.
Potrošački proizvodi i akcize
Pored velikih računâ, rastu i troškovi svakodnevnih potrošačkih navika. Tradicionalno, država na početku godine vrši reviziju akciza na određene proizvode. Prema izmenama Zakona o akcizama, od januara 2026. godine očekuje se poskupljenje cigareta i drugih proizvoda od duvana. Akcize se usklađuju sa inflacijom, što garantuje njihov redovni rast i smanjuje realnu kupovnu moć potrošača koji konzumiraju ove proizvode. Slična logika važi i za elektronske cigarete i tečne za njih, koje su takođe obuhvaćene ovim regulativama. Ovakve mere, iako imaju i javno-zdravstveni aspekt, direktno utiču na lični budžet određenih kategorija građana i doprinose ukupnom osećaju poskupljenja u svakodnevnom životu.
Istecanje Uredbe o ograničenju marži i budućnost inflacije
Ključni faktor nesigurnosti za cenovnu stabilnost u prvom polugodištu 2026. godine je istek roka važenja Uredbe o ograničenju marži. Ova mera, koja je stupila na snagu 1. septembra 2025. godine i koja se smatra jednim od glavnih okidača smanjenja inflacije ispod tri odsto, ima rok trajanja od šest meseci. To znači da će njena primena prestati na kraju februara 2026. godine, osim ako Vlada ne donese odluku o njenom produženju. Ekonomisti i analitičari pažljivo prate ovu situaciju, jasno ukazujući na rizik od povratnog skoka cena u robnoj lanji, naročito u sektorima prehrambenih proizvoda i široke potrošnje, u trenutku kada ograničenja nestanu. Narodna banka Srbije već procenjuje da će inflacija krajem 2026. godine biti na nivou od oko četiri odsto, što ukazuje na očekivanje određenog pritiska na cene.
Priprema za 2026: Strategije za domaćinstva i preduzeća
Suočeni sa ovom mozaikom poskupljenja, i domaćinstva i preduzeća moraju da razmisle o strategijama prilagođavanja. Za domaćinstva, to podrazumeva reviziju porodičnog budžeta sa akcentom na efikasniju potrošnju energije (energetska efikasnost uređaja, grejanja), pažljivo praćenje potrošnje vode, kao i razmatranje alternativnih opcija za transport. Preduzeća, posebno ona u industrijama obuhvaćenim novim ekološkim porezima ili ona koja imaju visoke troškove energije i rada, moraju da rade na optimizaciji procesa, uvođenju štedljivijih tehnologija i dugoročnom planiranju koji uključuje ove nove troškove. Razumevanje ovih trendova nije samo pitanje ekonomski opstanka, već i preduslova za donošenje informisanih odluka u ličnom i poslovnom smislu u narednom, ekonomski zahtevnom periodu.



